Ono što je za većinu u Hrvatskoj još uvijek navika, običaj i svetinja (nadajmo se da će tako i ostati), u nekim drugim zemljama postaje nedostižnim ciljem.
Znam, znam da će mnogima ono što sad slijedi izgledati u najmanju ruku smiješnim. I to ne bez razloga. Ali, kako se kaže - bilo bi još smješnije da nije istinito!
Prije otprilike dvije godine, tadašnji američki predsjednik Bush pozvao je sve svoje zemljake da na "Dan obitelji" večeraju sa svojim najbližima. Tako je, dobro ste pročitali! Ono što je za većinu u Hrvatskoj još uvijek navika, običaj i svetinja (nadajmo se da će tako i ostati), u nekim drugim zemljama postaje nedostižnim ciljem.
Američki nacionalni centar za ovisnosti pokrenuo je 2001. godine projekt pod imenom "Family Day" u cilju što češćih zajedničkih obiteljskih obroka. Vezano za taj dan, koji se s ove strane oceana obilježava 26. rujna, obavljena su različita ispitivanja koja su pokazala važnost zajedničke večere ili nekog drugog obroka tijekom dana. Ili barem tjedna. Kuhinjski stol kao metoda za sprječavanje pretilnosti i loših prehrambenih navika, ali i droge, alkohola, lošeg uspjeha u školi, stjecanje samopouzdanja.
Prosječno tjedno pojedemo 21 obrok. Kada bi barem svaki četvrti, odnosno najmanje 5 obroka tjedno, pojeli u društvu svoje obitelji, izmjenjujući iskustva, emocije i razmišljanja, svijet bi postao boljim mjestom.
Međutim, prema mišljenju psihologa i nutricionista, kako bi zajedničko druženje pred punim tanjurom postalo stvarno "terapeutsko" treba zadovoljavati određene uvjete. Prije svega, treba ugasiti televizor i mobilni telefon (ili barem smanjiti volumen). Također, nije nebitna ni činjenica da li oba roditelja sjede za stolom ili jedan stoji u kuhinji i služi ostale. Treba na uljudan način razgovarati o zajedničkim temama i uvažavati svačije mišljenje.
Mogli bismo zaključiti da je umjesto metal detektora, naoružanih policajaca, strogih zakona, psihoterapija, zatvorskih kazni, dovoljno sjesti za stol s našom djecom i pojesti večeru. Naravno, nije sve tako jednostavno!
Zaposleni roditelji i djeca prenatrpana aktivnostima, mogućnost nabavke jeftine gotove ili polugotove hrane, pa čak i kuhinje dizajnirane sa šankovima za jelo koji onemogućavaju gledanje oči u oči svih članova obitelji, učinili su od zajedničkih obiteljskih večera prave hepeninge. Koje je, međutim, lakše zamisliti, nego ostvariti.
Frktanje nosom, osjećaj superiornosti i kontrole, nisu dovoljni da nas spase nekih zamki modernog života, okarakteriziranog tehnologijom koja bi nam trebala pokloniti puuunooo slobodnog vremena. I ne znam da li se i vama događa da badava vičete "tehnika narodu", dok vam dani klize kroz prste, tjedne obaveze pretvarate u mjesečne, a ubrzo će i polugodište postati prihvatljivim razdobljem za rješavanje nekih obaveza. Stvari se uglavnom zakompliciraju kada djeca porastu, kada njihove dužnosti i želje postanu brojem i važnošću ravnopravne s našima te kad osjetimo da je došlo vrijeme "da mislimo malo i na sebe".
Pa ipak, kuhinjskog se stola ne bi trebalo odreći barem onih propisanih pet puta tjedno. Dati mu važnost oltara, koji personificira hranu, ljubav i sigurnost, tri najvažnije stvari koje svaki roditelj na bilo kojem kraju svijeta pokušava pružiti svojoj djeci. I ono je ono što oni od nas očekuju.
:(Još nema komentara