Volim bajke, možda zato što sam još uvijek veliko dijete.
Ako imate hrabrosti, odškrinite vrata i uđite u jedan neobičan svijet....
nisam previše vična pisanju stoga, ne zamjerite....
pod dojmom sam i pomalo euforična...
Danas smo kolegica i ja vodile našu vrtićku djecu na izlet... divan sunčan dan, sa svim naznakama za dobru zabavu...
Krenuli smo u okolicu Zagreba...
Dvorac ERDODY, sada je nažalost napušten, ulazna vrata su zaključana, jedini stanari dvorca sada su grlice, golubovi, sjenice, a u potkrovlju mali puhovi i miševi. Ispred dvorca nas je dočekala grofica u krinolini. Ispričala nam je priču o životu plemića i plemkinja, o bogatim svečanim balovima, hrabrim lovcima i nekada raskošnim odajama.
Nasuprot dvorca stoji - žitnica... ... žitnica je mjesto na koje su seljaci morali donositi sve što su ubrali na polju,
morala je biti "puna do vrha" kako bi plemići mogli uživati u izobilju. Perivoj oko dvorca plijeni svojom ljepotom, pogotovo sada kada je sve u cvatu, u blizini je ribnjak, te potok - Reka koji čini prirodnu granicu posjeda. Dvorac se nalazi u Jastrebarskom. Izgradnja dvorca trajala je od 1483. - 1489. godine. Nakon šetnje arboretumom, krenuli smo prema crkvi Sv. Jurja.
Crkva Sv. Jurja sagrađena je 1334. godine, na našu veliku sreću potpuno je obnovljena ❤️ Za ulazak u crkvu poslužili smo se zlatnim ključićem kojim otvaramo velika crkvena vrata. Na velikom vitraju prikazan je vitez na bijelom konju i strašan zmaj... Poslušali smo priču o hrabrom Juraju i kako je on postao svetac.
Prolaskom kroz ova vrata, vraćamo se u prošlost i postajemo grofovi i grofice....
Posjed je nekada davno pripadao najimućnijoj obitelji opčine Draganić, obitelji Martinjak. Stari zapisi govore o 4 kočije, 9 konja, 12 slugu i mnoštvu domaćih životinja. U 700m2 stambenog prostora nižu se predivne odaje koje su u cijelosti tematski uređene ❤️ Na posjedu je park za šetnju, te konjušnica sa 7 rasnih konja...
Bijeli ljepotan, nažalost, zaboravila sam mu ime, naime ovi konji - lipicanci, imaju dva imena, "jedno svoje i jedno po tati" - rekao je jedan dječak. Imena su vrlo živopisna i neobična ❤️ Nisam odolila i svladala sam strah... pomilovala sam ga po njušci... ljudi moji kakav je to neopisiv osjećaj, valjda je tako kada dodiruješ najfiniju svilu, imala sam poriv zagrliti ga, ali strah je ipak bio jači od mene, naime vole oni malo i gricnuti ...
Crno bijeli ljepotan.....
Barok - pinto, sa bijelim srčekom na čelu, izmamio je uzdahe djevojčica jer ga je gospođa Zvjezdana (osnivačica udruge Lipicanska barokna raskoš) opisala kao začaranog i bajkovitog konja. Lipicnska ždrijebad je potpuno crna kada se oždrijebi. Bili su carski konji i posebno ih je voljela Marija Terezija.
Uputili smo se prema kućicama za poslugu...
...ovdje je smještena damska kočija koja je posebno napravljena za groficu Eltz.
Ulaskom u dvorac, moje oduševljenje je raslo...Dok smo mi uzbuđeno, poput djece trčkarale iz sobe u sobu, i fotorafirale, grofice su preuzele našu ulogu, odvele su djevojčice i dječake u potkrovlje u sobu za bal....
Sve odaje su divno uređene, s puno ljubavi i ukusa, dječake je oduševila lovačka soba sa trofejima.
Mi smo bile očarane kuhinjom...
Grofice su otvorile škrinju sa blagom... u trenu su izabrale najljepše haljine za grofice i kraljevne, te bijele košulje, raskošne prsluke i šešire za lovce, grofove i kraljeve...
Naučile su djecu kako se pravilno nakloniti ❤️ te otplesati zajednički ples.
Za to vrijeme dvorski kuhari su dovršavali ručak, uskoro smo sjedili za svečanim stolovima sa uredno posloženim porculanskim tanjurima, srebrnim priborom i kristalnim čašama. Posluga nam je donjela svečani ručak i desert.
Nakon ručka djeca su doživjela veliko iznenađenje, jedan ormar skriva tajni prolaz....tajni prolaz vodi do dućana u kojem su se nakada mogle kupiti pekarske slastice, a danas je prepun raznih igračaka, kalupa za cipelice i pribora za školu.
Djevojčicama su se jako svidjeli medvjedići iz sobe za bal...
Poslušali su legendu o skrivenoj kutijici, a ona kaže da je kutijica ispala iz kočije Marije Terezije koja je nekoć putovala ovim krajevima.
Naše bajkovito prijepodne bliži se kraju, još nam samo preostaje pogledati divnog lipicanca Conversano Toplica ( vidite da su im imena divna i nije ih lako zapamtiti)
Conversano Toplica izvodi PROPANJ - tako je nakada konj štitio svog viteza u borbi ❤️
i za kraj ovaj divan lipicanac zahvalio nam je na posjeti NAKLONOM
nagradili smo ga veeelikim pljeskom.
Što reći za kraj?
Možda ovo...
Djevojčica: "Teta, on se naklonio - nama? Mi bi se trebali nakloniti njemu,
tak' je lijep ja bi ga uzela doma!"
" Čuvajte dvorce i bijele lipicance u svom ❤️ "
p.s.
Prošla je godina dana, i opet sam posjetila ovo bajkovito mjesto, sada s drugom ekipicom. Stvari se mijenjaju na bolje, stara ŽITNICA sada je potpuno uređena, a dvorac ERDODY se također preuređuje, taj proces će trajati, ali hvala Bogu, stvari kreću na bolje ❤️
ki od njih vam može ispričati svoju priču ❤️
:(Još nema komentara