Mirela je inzistirala da današnje druženje bude na njenoj prostranoj terasi. Ovo je stan, rekla bih Davoru da ga tu dovedem. Dok sam sjedila i čekala da donese kavu, nisam se mogla suzdržati.
"Nikad neću oprostiti Davoru što smo kupili stan bez balkona. Ova terasa vam zlata vrijedi, pogotovo što je jedan dio natkriven."
"Pa bio je Davor ovdje. Zar ti nije rekao?"-upitala je Mirela.
"Davor je bio kod vas? Ne, nije mi rekao."-začuđeno sam rekla.
"A zašto je bio?"
Mirela je iznijela na poslužavniku tri šalice, čekale smo Helenu i zdjele s kakao kockicama u umaku od malina, htjela je da ih odmah probam, pravila ih je prvi put, pa je željela moj sud. Bile su božanstvene, napravila je savršen omjer, maline i jagode ljubile su se s kakaom, biskvit je bio sočan i mekan. Zatvorila sam oči i mrmljala od zadovoljstva, a ona je rekla:
"Robi je jednu večer doveo Davora, jer im tamo gdje igraju mali nogomet nije radio televizor, pa su gledali tekmu, a ja sam im donijela grickalice i pivo i otišla u sobu čitati izvještaje. Nisam se poslije sjetila to s tobom prokomentirati, kad stalno imamo goruće teme."
Kao potvrda njenih riječi, na vrata je pozvonila Helena. Projurila je minimalistički uređenim prostorom poput glumice koja glumi vilinsku kraljicu, a promašila je set. Uletjela je na terasu i teatralno izjavila:
"Nisam spavala cijelu noć."
Jedan pogled na njeno lice sve je govorio. Imala je podočnjake kao dno tegle s ciklom, nije izgledala tako iscrpljeno otkako je poznajem. Klonula je na vrtnu fotelju.
"Šta se dogodilo?"-upitala sam.
Mirela je pred nju gurnula šalicu s kavom, dograbila ju je rukama koje su se tresle. Bilo bi bolje da popije čaj za smirenje, pomislila sam, ali nije bilo vremena.
"Sinoć, točno u ponoć, Ranko je pozvonio na moja vrata. Nemam pojma kako je znao da nisam vani, u posljednji čas sam otkazala izlazak jer sam dobila i bolio me trbuh. Gledala sam kroz špijunku u nevjerici njegovo lice, zvonio je dugo, kao netko tko ne misli odustati i ja sam mu otvorila."-pogledala nas je tada, pogledom koji je govorio da ne želi čuti prediku kako je pogriješila, a mi smo mudro šutjele čekajući nastavak.
Kakao kockice u umaku od malina
Kakao kockice u umaku od malina
"Znam da sam pogriješila. Kao prvo, bio je pijan. I onda je ušao u moj stan, sjeo na kauč, ispočetka sam pokušala biti pristojna i hladna, otvorila sam mu najviše radi toga da ne bi lupao i probudio susjede. Nakon pet minuta počeo je cmizdriti kako ne može živjeti bez mene, ne jede, ne spava, samo na me misli i na koljenima moli da mu se vratim. Učinit će sve, štogod kažem, samo da ponovo budem s njim." -rekla je i otpila gutljaj kave.
"Meni ga je pomalo žao."-rekla je na to Mirela, koja ima empatiju i za maslačke.
Meni ga nije bilo žao, ali to nisam htjela reći, zanimao me nastavak.
"Rekla sam da je gotovo, čvrsto i odlučno, i da to mora shvatiti. Prekinuli smo i ne mislim se u to vraćati. Onda je postalo gadljivo. Prvo je primijetio da dobro izgledam, naravno da nije zaključio kako sam uložila novac u kreme, nego me optužio da sigurno nekog imam i da ga nikad nisam voljela. Cure, možete li zamisliti apsurd situacije da oženjeni frajer, koji se boji svoje žene, a varao ju je sa mnom, mene optužuje da nekog imam i to nakon što više od mjesec dana nisam s njim?"-rekla je i pogledala u nas.
Potvrdno smo klimale glavama. Tko je, međutim, režirao taj apsurd, nije sad bila tema.
"I onda sam rekla rečenicu koja ga je razjarila. Rekla sam da nikad ne bih bila u ozbiljnoj vezi s nekim tko je varao svoju ženu, jer znam da bi onda to radio i meni. Ova me pamet napala naknadno. Nisam tako mislila na Uskrs, kad sam od njega očekivala da to učini. Ali, sad stvarno tako mislim. Pa ja sam se razvela jer me muž varao, šta će mi još jedan koji to radi?"-rekla je i uzela kakao kocke.
"Tada je istinski pobjesnio i zaletio se prema meni, gurnuo me na dovratak, bubnula sam leđima i mislila da će me tada udariti. Njegovo izobličeno lice nije imalo veze s onim čovjekom koji mi je u lokalu poslao cvijeće. Kako se šarmantni gospodin i džentlmen pretvori u odvratnog nasilnika?"-
Izgovorila je tužno posljednju rečenicu, znala sam zašto.
Njezin je brak na sličan način počeo i završio. Kod Helene se prinčevi pretvaraju u žabe, nakon što ih ona poljubi.
"Onda trebaš biti sretna što si ga se riješila. Valjda te više neće gnjaviti. I trebaš biti zahvalna odvjetnici poput Lidije, koja je pomogla da tvom braku dođe kraj, tako da oboje budete zadovoljni. Bila sam prošli tjedan s njom na ručku, ona je jedna ok ženska."-rekla sam tada uvjereno.
"Možda imaš pravo. Možda sam stvarno ja ta koja ne zna procijeniti ljude."-rekla je u naletu slabosti, koja se kod nje rijetko vidi.
"Ti se predaš onima koji se oko tebe jako potrude, stave te na pijedestal i ispočetka ti poklanjaju svu svoju pažnju. Povjeruješ u bajku da je moguće da to potraje. Muškarci koji tako funkcioniraju poslije te s tog pijedestala bace, sad trebaš naučiti kako to prepoznati" -rekla joj je Mirela.
Helena je šutjela i jela kakao kocke, a ja sam se pitala zašto mi Davor nije rekao da je bio tu. Mirela je šutke donijela medicu i bocu s čašama stavila na stol.
:(Još nema komentara