Moj profil

Decembarski žurnal - I

Deo prvi: Misli...

Sada je ono doba kada vas hvata praznično raspoloženje, kada se zalaufavate u pripremama i pravljenju spiskova, kada svodite i po neki račun i pravite rezime svog života u proteklom periodu ali i planove za budući, kada definišete neke svoje želje, kada priznajtete da ćete morati po nečeg da se odreknete, kada tražite inspiraciju u sasvim malim, običnim stvarima i lepo vam je, kada kupujete i pravite sitnice kojima ćete uveseliti i sebe i svoje bližnje. Sada je ono doba kada ste najbliži bajci a stvarnost vas ipak kucka u rame da se okrenete. Paf!...

Decembar je zaista inspirativan u mnogo čemu. Inače sam naučila ( ili sam se naprosto tako rodila ) da razmišljam paralelno na nekoliko koloseka pa mi je ovo doba godine idealno i za to, jer je svaki dan gotovo prepunjen raznim obavezama i ličnim potrebama. Jedna od večitih stvarčica koje me inspirišu nezavisno od doba godine je – kafa! Ujutru, ona naravno mora biti „mala crna“ - to je ona redovna doza. Tokom dana može biti u raznim oblicima, priznajem najviše volim espresso i to me je podsetilo na jedno maleno alpsko pogranično mesto u Italiji, na gradić po imenu Aosta gde sam jedne zime popila svoj najbolji espresso ! Sasvim neočekivano jer kafe nije odavao takav utisak i ko zna po koji put u životu se ponovilo ono nepisano pravilo da spoljni izgled možda i vara . Kafa jeste moja inspiracija jer šta god želim da napišem, uradim, pre svake važnije odluke jednostavno sednem i i srkuckam je dok smišljam šta ću i kako ću...

Potom, čarolija praznika koji se primiču: počinjem da planiram šta ću praviti, šta ću raditi, sa kim ću se posle dužeg vremena videti... Radujem se našoj jelci kao dete a moram vam priznati da sam se uvek radovala još više od njega.! 🙂 Radujem se prodavačici luša i svilenih bombona na pijaci, ona mi nekako upotpunjuje taj praznični doživljaj! Radujem se kupovini sitnica kojima ćemo uveseliti svoje bližnje i sebe, poklanjajući ih.



Obožavam da dočekujemo Novu godinu kod kuće – sami ili sa prijateljima koji dodju, ali nekako volim da sam tu: malo pričamo, malo slušamo muziku, gledamo tv, odigramo i po neku društvenu igru, tu je omiljena klopa naravno, šampanjac koji on ne voli ali ja obožavam! 😁 Ja se obučem za njega, on za mene, našminkam se full sa sve gliterima i pratećim efektima 😁 a onda se u neko doba noću presvučemo u trenerke i šuškamo u ćebad uz kuvano vino! Pogasimo sva svetla osim svećica na jelci, zagrlimo se i ne govorimo mnogo. Čarolija se nastavlja i sledećeg dana kada uživamo uz koncert iz Beča i skijaške skokove iz Garmiša... Vadim iz fioka i sa polica svoje sveske, naravno, otvaram coolinariku i omiljene recepte a znam unapred: vanilice i padobrani – podrazumevaju se svake godine . Razmišljam da u svoj slatki jelovnik ove godine uvrstim Biserkinu Panj – tortu koja je božanstvena i čini mi se prava svečana. O sitnim kolačićima još ću se predomišljati. Svečana...Šta ja to zapravo proslavljam u godini kada su mi smanjili platu, kada me svakodnevno obasipaju nonsensima preko svih mogućih medija ali i preko javnih preduzeća kroz račune što me boli više nego trabunjanja kvazi političara? Ima li uopšte povoda da se bilo šta proslavlja u ovim sve ružnijim i sve težim vremenima? Ima, naravno. Baš uprkos. I tako skontam da bih zapravo trebala da budem zahvalna za mnogo toga što imam. I reših da to zabeležim neka stoji crno na belo kad me „sa'vata ludilo“ ( povremeno se i to desi 😉 )da se otrgnem brže bolje i pročitam šta sam napisala:

- Uprkos izvesnim neprijatnostima i tegobama koje s godinama primećujem, zapravo sam zdrava. I na tome beskrajno zahvalna. Iako ponekad jutrom moram da odležim budna dva tri minuta pružena ko šipka čekajući da uspostavim bolju cirkulaciju i otkočim se, do neba sam zahvalna na toj, ljudima podrazumevajućoj mogućnosti što uopšte mogu da ustanem, da se sama obučem, našminkam, odem na posao.

  • Zahvalna sam što sam u svojoj pedeset i drugoj godini još uvek opčinjena svojim poslom, što i dalje imam nevidjenu energiju da smišljam nove projekte i programe, pišem knjige, što mi naviru ideje i što većinu uspevam i da realizujem. Izuzetno mi prija rad u pripremnoj grupi u poludnevnom boravku jer mi se čini da mi je postalo teško da se uskladjujem sa koleginicama, pravim kompromise i podešavam profesionalne stavove. U stvari, o kompromisima kao takvim, nemam dobro mišljenje: čineći ih, niko zapravo nije zadovoljan a ja sam već u godinama kada mi smetaju ta polovična osećanja. S toga sam u zabavištu istinski srećna.
  • Ljubav i pronalaženje u Svemiru. Na tome sam takodje zahvalna celim svojim bićem. Ugledali smo se i prepoznali u trenutku i znala sam da je to čovek mog života iako nemam preteranih sklonosti ka verovanjima u sudbinu. Ili ipak imam? 😉
  • On brine o svemu što nas okružuje i to radi ponekad intenzivno i vidljivo a ponekad izuzetno diskretno ali uvek postojano i prisutno. Na tome sam takodje zahvalna i smatram bezgraničnom srećom jer uz ljubav imati i sigurnost – to je blago.
  • Poslednjih godina primećujem da se godišnja doba nekako drugačije menjaju, ne postoje više jasne granice ali svejedno i dalje se odvija taj prirodni ritam promena koji meni tako prija. Taman kad se smeni jedno ja se radujem onom koje dolazi a potom s čežnjom iščekujem sledeće i ta dva osećanja – radost i čežnja – su moja dva glavna osećanja koje prožima priroda. Zahvalna sam na svom senzibilitetu da ih osetim svaki put.
  • Od svih ljubimaca koji postoje mene je usrećio baš moj Čupa, taj maleni obožavani pekinezer, ružan kao gremlin, sladak kao igračkica, simbol dobrote, umiljatosti i privrženosti. Ponekad osetim fizičku bol kad uhvatim sebe u razmišljanju kako ga za koju godinu više neće biti sa nama, ali onda me odmah uteši spoznaja da je on istinski srećan toliko mažen i voljen jer je on ravnopravni član naše porodice.
  • Zahvalna sam na sposobnosti da pravim izbore, kao i na umeću da dozvolim sebi greške koje mogu da ispravim. Za ovo drugo trebalo mi je dosta godina, priznajem: najpre sam, kao i većina mladih na nekom svom početku, mislila da sam nepogrešiva, da sve mogu da procenim sa stoprocentnom tačnošću, a potom sam odlazila u drugu krajnost i činilo mi se da ako pogrešim više nema natrag, da je to -to, zacementirano u vremenu i prostoru! Zaista su mi trebale godine i godine da shvatim da se može pogrešiti i vratiti u rikverc, da se mnoge stvari mogu popraviti, a da one koje toga nisu vredne, jednostavno treba ostaviti iza sebe i ići dalje. Kad to sad napišem to mi zvuči sasvim jednostavno. 🙂 Zahvalna sam, dakle i na toj dozi kritičnosti i samokritičnosti koju imam pa sam rešila da napravim sebi listu ličnih poruka kao sopstveni poklon u Novoj...
  • budi strpljivija
  • bolje organizuj vreme
  • kada se ispuniš negativnom energijom ne razmišljaj kako je ušla, pusti je da izadje
  • ostani produktivna na poslu, stvaraj, smišljaj...
  • jedi manje slatkiša
  • uživaj u svemu što te čini srećnom

A ako nekome od vas takodje bude odgovaralo nešto sa ove moje liste, poslužite se slobodno. 😉🙂

Srećni vam praznici!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.