Dubrovnik i mi!

Dakle još za Božić prošle godine, smo dobili na pokolon od naše djece, putovanje u Dubrovnik. Oni su to već davno isplanirali i puno ranije kupili potrebne avionske karte i noćenje u hotelu.Na nama je bilo da samo odredimo datume i krenemo. Putovanje smo ostvarili od 21.03.-22.03.2017.Imali smo veliku sreću jer su nas poslužili prekrasni sunčani dani.

Naravno, najprije je trebalo odraditi putovanje avionom. Mene je aviona uvijek pomalo strah, ali kad dođe trenutak polijetanja nastojim maksimalno uživati u letu. Naše putovanje smo započeli na aerodromu na Krku, te smo prlijetali prekrasnu Hrvatsku obalu, zaustavili se u Splitu, i zatim ponovno uz obalu letjeli do Dubrovnika. Putovanje je bilo prekrasno. Radi se o manjem avionu, koji prima 19 putnika, i održava liniju Osijek-Rijeka-Split-Dubrovnik.

Između putovanja avionom ili putovanja autom, djeca su se odlučila za putovanje avionom, koje je mnogo kraće i za nas nešto novo i interesantno.To su upravo tako i ostvarilo.

Iznad Splita.

Preletjeti iznad naše prekrasne obale i plavog mora na visini od 5.000 metara pokazalo se nezaboravnim doživljajem. Sa Krka smo preletjeli Rab, Pag, iznad Zadra i eto nas već u Splitu, za točno trideset minuta. U Splitu smo iskrcali i ukrcali neke putnike,

Ovo je iznad Omiša.

te nastavili i opet za tridesetpet minuta stigli do Dubrovnika. Dakle mi smo iz Rijeke, do Dubrovnika letjeli cirka sat vremena. Svi znate da za putovnje od Rijeke do Dubrovnika autom, je potrebno veći broj sati, tako da smo mi zahvaljujući avionu dobili slobodno cijelo poslijepodne.

Evo nas iznad Dubrovnika.

Imamo svega dva noćenja u super hotelu, te se nakon smještaja u hotel, odmah upuštamo u obilazak grada.

Grad Dubrovnik je jednom riječi poseban. Zidine koje opasuju stari grad djeluju veoma impresivno.Na sve četri strane svijeta ograđene su kulama. Iako je tek treći mjesec u gradu ima turista i osjeća se neobična živost. Ulazak u grad na Stranu Pila kroz Vrata od Pila, mi je nekao poseban. Sad shvaćam zašto mnogi filmaši snimaju svoje serije i filmove u ovom posebnom gradu. Prekrasan Stradun i Fontana

zahtijevaju fotkanje, na takvom posebnom mjestu. Ali u dva dana uspjeli smo bezboj puta proći Stradunom.

Pogled sa zidina.

Još nema one ljetne živosti na terasama, ali nama to ne smeta, jer ionako ne volimo velike gužve. Obilazak zidina i odlazak žičarom na Srđ se naravno naplaćuje. Tu se nudi više varijanti, ovisi o broju dana koje čete provesti u Dubrovniku , možete si kupiti karte za zidine i muzeje, te ćete unutar karte dobiti i besplatnu vožnju autobusom. Naravno da smo iskoristili takvu mogućnost.Na Stradunu u hladu fontane smo uživali promatrajući djevojku sa papigama , koja zabavlja turiste. Papige je slušaju i fotkaju se sa turistima.

Obilazak zidina je poseban, ali i naporan doživljaj. Iznenadila me količina stepenica koju Dubrovnik ima u starom gradu. Tako da se treba popesti na visoke zidine i propješačiti dva kilometara zidina, točnije zidine su dugačke 1940 metara a visoke 25 metara. Zaista djeluju impresivno. Uspjeli smo obilazak obaviti u jutarnjim satima. Sunce je lijepo sjalo, tako da smo kod obilaska zidina, uspjeli i dobiti nešto boje na našim licima....samo sam si zamišljala, kako obilazak izgleda po ljetnim vrućinama uz gomilu turista. Doznali smo u jednom kafiću, da ima i padanja u nesvijest...Jedna od interesantnih turističkih informacija je svakako da je američki portal TripAdvisor, na temelju recenzija svojih putnika sastavio popis deset spomenika koje treba posjetiti prije smrtii među njih uvrstio i dubrovačke zidine.

Na svu sreću obišli smo zidine,bez padanja u nesvijest, ali uz velike količine ispijene tekučine. Razgledali smo strmoglave stijene Dubrovnika, prema Lovrijencu, prema moru i prema Lokrumu.Na stranu prema Srđu je Kula Minčeta sa nizom dodatnih stepenica, ali uredno se penjemo , misleći ajde pa nisi svaki dan u Dubrovniku i vidi sve što možeš. Poseban pogled se pruža sa svih strana zidina na dubrovačke krovove i naravno da se moramo fotkati.

 Krovovi i mi.

Nakon ture po zidinama častimo se kavom i sokom, brbljamo na trgu, čudimo se mačkama i velikom broju golubova, koji se druže i ne mare jedno za drugo. Kada je iz svih tornjeva zazvonilo podne, svi golubovi su polijetjeli zrakom.

Tu prelijepu sliku neba i golubova...sam malo zaksnila fotkati. Odmoreni nastavljamo šetnju te , preko Straduna odlazimo do žičare za Srđ.Voziti se žičarom iznad grada je predivan doživljaj. Vožnja traje nekoliko minuta i za čas ste iznad Dubrovnika. Pogled na Lokrum oduzima dah.

Od strane mora diže se magla i postepeno prekriva Lokrum te dolazi do grada.

Magla prekriva Lokrum.

Magla se javlja zbog visokih temperatura, pa ipak je samo treći mjesec a mi nismo u jaknama. Na Srđu obilazimo muzej Domovinskog rata. Uživamo u prekrasnom danu i pogledu na grad, more i okolicu. Magla se proširila i do našeg hotela.

Naš hotel je smješten u kvartu Pile, te se od ulaza sa ceste , spuštaju katovi prema moru. Sa druge strane  proteže se Babin Kuk i Gružka luka. Memoriramo ove predivne krajeve u svoja pamćenja i naravno evo ih i na fotkama.

Vraćamo se žičarom do grada, pa sad ulazimo u grad kroz Vrata od Buže. Spuštamo se stepenicama, naravno ja fotkam sve redom, stepenice uzbrdo, stepenice nizbrdo, nizove robe koja se suši na mnogobrojim tiramolima..

.i odjednom osvanemo ispred dućana sa suvenirima poznate serije "Game of Trons".Pratite li seriju, sigurno već znate da nova sezona započinje u sedmom mjesecu ove godine.  Veliki  broj turista u Dubrovniku su upravo ljubitelji ove serije. Uživamo u razgledavanju suvenira i fotkanju, a gdje naravno nego na prijestolju Igara prijestolja!

Nevjerojatno je kako ti vrijeme na putovanju brzo prolazi. Zadovljni razgledanjem i cijelim danom obilazimo crkve i muzeje, a Tvrđavu Lovrijenac ostavljamo za sutrašnje razgledavanje. Skoro će sumrak, pa čekamo da se smrači i da prošećemo u sumrak Stradunom i okolnim uličicama.

 Tvrđavu Lovrijenac razgledavamo zadnjeg dana našeg posjeta, jer eto u 13 sati već moramo biti na aerodormu i vraćamo se kući.

Tvrđava Lovrijenac je još poznata kao Giblatar Dubrovnika. Impresivni zidovi prema moru su debeli i do 12 metara , dok su zidovi prema gradu debeli svega 60 cenitimetara, zbog lakšeg probijanja unutar tvrđave u slučaju pada tvrđave u neprijateljske ruke. Kada se uspješno popneš  do vrata tvrđave dočeka te natpis "Sloboda se ne predaje ni za sva blaga svijeta". Lovrijenac je poznat i kao mjesto u kojem se održavaju Dubrovačke ljetne igre sa poznatom predstavom Hamleta.

 Pogled na zidine sa Lovrijenca.

Uz mnogo fotkanja moramo napustiti Dubrovnik, ukrcavamo se na autobus, a ljubazni šofer nam se nakon moje zamolbe, zaustavlja na dijelu magistrale sa kojeg puca pogled na grad. Svi se naravno fotkamo.

Nakon dva dana,, prepuna doživljaja, koji su nas napunili pozitivnim emocijama evo nas opet na aerodromu, ukrcavamo se u naš avion gdje nas dočekuje iznenađenje. Sujardesa nas časti kolačima i sokom, a razlog čašćenja je mala proslava, jer sve čanice posade aviona su žene i pilotkinja i kopilotkinja i sujardesa i ovo im je prvi zajednički let.

Ipak dodajem fotku naše kopilotkinje...ma to je super i od srca im čestitam na njihovom zanimanju.

Polijećemo! Natrag prema Rijeci, ali ovaj put nekako više letimo iznad kopna, pa se pogled kroz prozor pruža na naše predivno more.

 Naša ženska posada nas sretno prizemljuje na aerodrom Rijeka i nastavlja prema Osijeku. Hvala curama na kolačima i ugodnom letu. Želimo vam još puno ugodnih zajedničkih letova!

A Dubrovnik! Dubrovnik nam ostaje u predivnom sjećanju! I naravno da bi išla ponovno i autom i avionom. Pa Dubrovnik je jedinstven!

Adio gosparu! Adio Gradu Dubrovniku!