Herodot :" Egipat je dar Nila "
Iz Kaira avionom još jednom preletjeli smo piramide , ispod vidjeli Nil i sletjeli u Luksor.
Slijedi druga etapa našeg putovanja „Krstarenje Nilom „
Prije nego što se uputimo na plovidbu Nilom , moramo nešto i o Nilu znati.
Nil je najduža rijeka na svijetu. Dužine je 6670 km. Izvire u Ruandi , a ulijeva se u Sredozemno more.
Koliko je Nil dugačak shvaćamo ako njegovu dužinu uporedimo sa nekim drugim udaljenostima :
-to je zračna udaljenost između Splita i Bostona
- ako zamislimo da je izvor Nila na Kreti, ušće bi bilo na sjeveru Norveške.
Davno smo učili da Nil nastaje od Plavog i Bijelog Nila. A sada smo saznali da je izvor Plavog Nila jezero Tara u Etiopiji. Izvor Bijelog Nila prvo se smatralo da je Viktorijino jezero. Kasnije se utvrdilo da je izvor Bijelog Nila rijeka Kagera u Ruandi , a ova rijeka utječe u jezero Viktorija . Plavi i Bijeli Nil se spajaju u jedan Nil u blizini Kartuma , tj. u blizini glavnog grada Sudana .
Na svom putu do Delte , Nil ima samo jednu pritoku, a to je Atbara. Ova pritoka je većim dijelo u godini suha , a u par mjeseci obilne kiše u tropskim planinama donesu velike količine vode u Nil. Radi toga Atbara je veoma značajna rijeka .Nil je tijekom cijele godine ujednačenog toka, a za to je zaslužan Bijeli Nil jer on Nil oprskrbljuje sa 90 % vode. Ta voda dolazi iz velikih tropskih jezera i velikih nepreglednih močvara u Sudanu. U to isto vrijeme Plavim Nilom Teče veoma malo vode.
Razlog velikog dotoka vodene mase od srpnja do listopada su monsunske kiše u visokim gorjima Etiopije. Ta voda bitna je za područje uz koje Nil u Sahari protječe .
Poplave uz Nil imaju dvojako značenje :
- desanilizacija zemlje uz Nil. Velika su isparavanja , utjecaj Sahare je ogroman , tlo je slano i da nema poplava tlo bi ostalo slano i ne bi bilo pogodno za sadnju bilo čega .
- poplava . Voda hrani zemlju jer planine iz visokog gorja Etiopije vulkanskog su porijekla , puna minerala . Kada iza poplave ostane mulj on je pun hranljivih sastojaka . Povijest kaže , da su egipćani u ovaj mulj znali staviti sjemenke , pa su pustile svinje i one su sjeme utabali u mulj.
Deltom se naziva ušće Nila. Naziv dolazi od grčkog slovo delta okrenuto naopačke . Ranije Delta je imala 7 rukavaca , a danas 2 / Damietta i Rosetta/ . Ovo područje najplodnije je tlo u svijetu . Jedan dio Delte se obrađuje / nasadi pamuka / , a drugi dio je utočište ptica močvarica , vodozemaca . Ptice selice tijekom zime na ovom području imaju svoje utočište.
Ovo je sve bilo do izgradnje Asuanske brane . Poplava više nema , plodni mulj ne stiže , a nema ni desalinizacije. Ako se sve poveže sa onim što smo vidjeli tj. da zaštita okoliša ne postoji , veliko je pitanje je kakvo će ovo uplitanja u prirodu imati posljedice . Prijeti li Egiptu ekološka katastrofa . Na sjeveru Egipta ona je na djelu jer fekalije 20 milijuna ljudi idu direktno u Nil , plastični otpad u rijeci i uz rijeku pliva. Nil je na sjeveru zagađen i već je došlo” pet do dvanaest „ Dio iznad Luxora prema Asuanu , a naročito dio oko Asuana je čist , zagađenja nema. Tek u ovom području vidjeli smo svetu pticu Ibis koja čeprka po mulju i traži gliste i male ribe .
Stari Egipćani rijeku su zvali Itera , što znači „ Rijeka”. Nil je bio odraz nebeske rijeke koja putuje podzemnim i zemaljskim svijetom. Smatrali su da je izvor Nila nebeski.
Antički pisci Plutarh , Herodot pišu o Nilu, a Herodot za Nil kaže „Egipat je dar Nila „
U ta antička vremena filozofe i druge učene ljude zanimalo je :
-što Nil teče obrnuto od juga prema sjeveru
-zašto vjetar puše uzvodno i na taj omogućava jedrenje protiv vodene struje
-zašto je vodostaj Nila najveći u vrijeme /ljeta / kada druge rijeke presušuju.
I tada se znalo da poplava počinje izlaskom Sirijusa na jutarnjem nebu najdužeg dana u godini / ljetnji solsticij / i da poplava traje 100 dana.
Bog Nila je Hapi. Prikazuje se kao zeleni ili plavi čovjek sa bradom i štapom , na glavi ima papirus ili lotos. Hermafrodit je sa ženskim grudima koje simboliziraju plodnost. Egipćani ne znaju zašto dolazi do poplava . Smatrali su da Hapi upravlja Nilom, a da Nil teče iz oceana Nuna. Hapi se slavi da donese poplavu koja ne smije biti ni previsoka ni preniska . U to ime baca se hrana u Nil. Hapi nema svoj hram , ali u svakom hranu postoji njegov znak, hijeroglif njegova imena ili njegov simbol je čvor koji znači ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Nila. Smatrali su da je Nil je sam po sebi najveći hram
Egipatski kalendar bio je zasnovan na ciklusima Nila, a sastojao se od dvanaest meseci po trideset dana, dalje podeljenih u tri godišnja doba: akhet= sezona poplava, peret= sezona rasta, i shemu= sezona suše.
Drevni Egipćani Nil zamišljaju kao zmiju koja se proteže od prvog katarakta (Elefantine), a njegov kraj da je u blizini Heliopolisa koji se nalazio u blizini današnjeg Kaira gdje započinje Delta Nila koja više nije Nil. Deltu Nila simbolički predstavljaju Poljane Mira i Poljane Trske. To su poljane gde bi pokojnik započinjao svoj novi nebeski život. Nije slučajno da i samo ime grada nosi naziv Heliopolis, kako su ga nazivali Grci, jer to znači Grad Sunca, mjesto štovanja Boga Sunca Ra, što u potpunosti odgovara mjestu izlaska duše na svetlo dana.
Sada kada nešto znamo o Nilu , valja nešto reći o tome što se događalo tijekom plovidbe .
Prvu noć u Luksoru nismo proveli na brodu veće u hotelu” Sonesta St.Gerge Luxor”. Hotel je prekrasan . Naša soba je bila veliki apartman . Sa jedne strane je bio Nil , a sa druge strane ulica .Na lijevoj strani Nila , negdje u području Doline kraljeva vidjeli smo balone koji se dižu u zrak . Bilo ih je dosta i vjerujemo da su putnici u balonima imali predivan pogled u zoru u pustinji kada sunce izlazi .
Luksor se nalazi na desnoj strani Nila .
Nakon doručka , stvari smo ponijeli u autobus jer ćemo naredne četiri noći spavati i ploviti na brodu.Cijeli dan smo proveli u Dolini kraljeva , Hramu Hatšepsut , Hramu Madinet Habu /o tome u posebnom članku o hramovima/.Na brod dolazimo oko 15 sati , zadužujemo se sa sobama i u restoranu poslužuju nam ručak i na taj način započinje naše krstarenje Nilom.
Naše krstarenje Nilom bilo je riječnim cruiserom Opera , vlasništvo agencije Opera Nil Cruise Egypt. Radi se o dugačkom plovilu koji ima oko 130 kabina na glavnoj i gornjoj palubi . Na vrhu broda je sunčana paluba sa bazenom za kupanje, ležaljkama ,barom i svime onim potrebnim za izležavanje. Ako smo bili na brodu u 16,30 pozivani smo na čaj i keks na sunčanu palubu , a sve u stilu engleskog turista . Na sunčanoj obali smo se izležavali , kupali , a naročito fotografirali jer pogled na obalo stvarno je bio predivan.
Krstarenje Nilom ima dugačku tradiciju. Započelo je početkom XIX stoljeća. Tada bogati američki i europski turisti dolaze do Aleksandrije, potom se prevoze do Kaira, Prevoz je bio i brodovima i vlakom. Nakon zadržavanja u Kairu ukrcali bi se na defebiju /jedrenjaka / ili parobrod i krenuli bi Nilom. Ta putovanja bila su veoma spora . Tjednima se to računalo. Osnivač tog turizma bio je Thomas Cook / njegova agencija prošlog ljeta je bankrotila , čuli smo o tome na tv/. U ta vremena poznate face su krstarile Nilom . Jedna od napoznatijih je Agatha Christie , a svima nam je znam njen roman „Smrt na Nilu „
Tijekom plovidbe imali smo ustaljeni dnevni raspored. Doručak , ručak i večera na brodu , prijepodne i poslijepodne obilazak hramova , a valja npomenuti da se svi hramovi nalaze u blizini Nila i broda kojim smo plovili.
Bez obzira gdje smi bili , svako jutro u pet sati budio nas je mujezin sa obližnjih džamija koji je pozivao na molitvu . Nas dvoje nismo se molili , nakon svakog mujezinovog poziva okrenuli smo se na drugu stranu i ponovo zaspali... zora je svitala negdje oko šest sati.... Poziv za molitvu bio je ranije tj. dok je bio mrak obzirom da se vrijeme molitve određuje prema izlasku sunca u Meki u Saudijskoj Arabiji koja je istočnije i u drugoj vremenskoj zoni..
Doručak na brodu posluživan je kao švedski stol. Za svaki doručak , kao što je to običaj u Egiptu bila je gusta juha-čorba od povrća. To smo svako jutro uzimali i u slast pojeli. Izložena hrana za doručak bila je predivna za vidjeti. Puno voća i povrća koje zbog preventivnih zdravstvenih razloga nismo smjeli jeli . Uzimali smo kuhana jaja i peciva. Voćne sokove nismo pili. Jogurta i mlijeka bilo je malo i u malim posudicama , mesnih narezaka malo , nisu nam se dopali , sireva još manje . Iako sireve volimo ovi nam se nisu dopadali jer su bili čudnih okusa.
Ručak je također bio u formi samoposluživanja , biraj što vidiš. Za svaki ručak ponovo su bile prekrasne krem čorbe. Kod mene i Saše ručak je bio otprilike isti... Riža, kus -kus i mesni toč kao preliv . Ponovo salatu i voće nismo uzimali. Jedanput smo se svi iz grupe obradovali kada smo vidjeli frigani krumpir. Razočarenje je bilo veliko kada smo probali i uvidjeli da nije dovoljno pečen. Mesni točevi bili su ukusni , bilo ih je više . Spremljeni su sa povrćem ili bez njega . Uz ručak smo prvi dan naručili dvije male limenke piva . Cijena je bila oko 100 kuna . Preskupo . Razlog je što je Egipat islamska država i pivo se ne pije , zabranjeno. Kasnije smo uzimali limenku nekog osvježavajučeg pića , čija je cijena pet puta jeftinija.
Ovdje treba napomenuti da su stari Egipćani pravili i pili pivo. Pivo je bilo veoma popularno . Pivo su konzumirali do desetog stoljeća ove ere , tj dok nistu došle osmanlije. Nakon toga nastupila je zabrana pijenja piva i ostalog alkohola. Danas ga u Egiptu ima ga za kupiti , ali dosta je skupo.
Večere na brodu slične ručku , samo sa dodatkom velikog izbora kolača koji su bili fenomenalni . Bilo ih je svakakvih, zalivenih , kremastih...
Sastav putnika na brodu bio je šarolik. Po govoru smo skužili da osim nas Europljana bila je jedna veća grupa Španjolaca, a bilo je dosta Indijaca , muških i ženskih u njihovoj tradicionalnoj odjeći. Koliko smo vidjeli Indijci su uzimali i jeli sve povrće , salate, voće. Vjerujemo da oni nisu imali nikakvih stomačnih problema i nisu trebali poduzimati nikakve mjere da do njih ne dođe.
Na sunčanoj palubi dosta vremena smo provodili. U bazenu kupali smo se, izležavali na ležaljkama i sunčali . U 16,30 ako smo bili na brodu pozivani smo na popodnevni čaj u tradiciji prvih turista na Nilu , a to su Englezi . Čaj nam je poslužen u engleskom stilu sa mlijekom , a naravno uz čaj dobili smo i keksiće. Ako smo bili u kabini i odmarali se treba naglasiti da kabina ima velike klizne prozore i sa ležaja moglo se promatrati Nil i zelene doline uz njega . Jednom riječju , na brod smo mogli uzivati u usluzi , pogledu.
Egipćani teško žive , raduju se povratku turista jer od njih žive. Za dio gdje je bila naša kabina bila su zadužena dva pomoćna radnika. Njihov zadatak je bio uređivanje kabina, promjena posteljine , ručnika . Znali su da idemo na obalu prijepodne i poslijepodne . Svaki puta kada smo se vraćali , stajali su ispred naše kabine , otključali je i povikali „ Surprise” ... krevet je bio sređen , a ručnici složeni u obliku srca , labuda ili čak krokodila, slona ... jednom prilikom su krokodilu, slonu stavili Sašine sunčane naočale... bilo je simpatično . I uvijek smo obojici davali bakšiš za „surprise „ Njihova mjesečna plaća bila je ispod 100 eura, a to je i za njihove prilike premaloo .
Na brodu je bio noćni bar , fitness dvorana , masaža , mala trgovina . Jednom riječju brod je bio „maleni ploveći grad „ ugodan za odmor i provod.
Brodovi su plovili u konvoju uz osiguranje :
Pašnjaci sa kravama, prekrasne ptice koje nadlijeću rijeku i pašnjake. Krstareći rijekom može se vidjeti i svakodnevni život egipćana, ili su na pašnjacima sa životinjama ili obrađuju polja ili jednostavno odmaraju uz svoje kuće. Već smo spomenuli da su Egipćani siromašan narod što se uz ovakve krajolike i potvrđuje. Ljudi se zadržavaju uz rijeku Nil bez koje ne bi bilo života jer već par kilometara od obale rijeke počinje pustinja.
Do sada , a dosta smo proputovali nismo vidjeli toliko bijelih magaraca kao u Egiptu .
Ovo je sveta ptica ibis .
Prilikom izlaska na obalu dobivali smo karticu koja se morala čuvati i vratiti prilikom vraćanja na brod da bi se utvrdilo jesu li se svi putnici vratili. Kartica nije elektronička , već obična vizit papirna kartica zaljepljena između dvije prozirne folije..
Dok smo bili usidreni u Luksoru, pored posjete hramova u njemu i u blizini :Dolina kraljeva , Hatšepsut, Luksorski hram imali smo predivnu noćnu vožnju po Luksoru u kočijama , posjetili smo najposjećeniji hramski kompleks u Karnaku..
O svim hramovima koje smo posjetili na području Luksora u posebnom članku "HRAMOVI ".
Kada kažemo Luksor znamo gdje se nalazi i znamo što u turističkom smislu predstavlja. To nije ni čudo , jer je Luksor sagrađen na temeljima Tebe , a Teba je glavni grad od Starog Egipta preko Srednjeg pa do Novoga Egipatskog kraljevstva . Tada njeno značenje opada , glavni grad postaju gradovi na sjeveru , a naposljetku glavnim gradom postaje postaje Aleksandija pa potom Kairo. Teba nakon toga ostaje vjersko središte Egipta sve do Helenističkog doba . Tijekom Rimskog carstva u Luksoru se grade samostani.
Sam naziv Luksor znači utvrda ili tabor.
Danas grad ima preko 400 000 stanovnika . Obzirom da se nalazi između staroegipatskih hramova u Karnaku i Luksoru sa jedne strane i Tebanskih nekropola sa druge strane nije ni čudo da se naziva „najvećim muzejom na otvorenom u svijetu „
Obzirom na tu okolnost tisuće i tisuće turista dolaze u ovaj grad . Gospodarstvo zavisi od prihoda turizma. Gospodarstvo je veoma pogodio „Luksorski pokolj” 1997. kada su islamski ekstremisti ubili 64 ljudi / 59 su bili turisti /. Turisti se vraćaju, turistička policija je na svakom koraku i trude se da se nešto ne dogodi. Za vrijeme našeg putovanja nikakvih ekcesa nije bilo....
U Luksoru uz Nil je Corniche / Korniš / uređena obala . Obala je uvijek puna pješaka , a na cesti koja ide uz obalu gužva je , promet .
Vožnja po Luxoru potvrđuje poznati stil vožnje. Auta , kamioni , autobusi , motocikli guraju se u nevjerovatnom neredu na cestama sa dvije trake , guraju se, ubacuju , izgleda da će svaki trenutak biti sudar , ali ni jedan sudar nismo vidjeli. Voze veoma vješto na svoj način. Motoristi su posebna priča , isto kao u Kairu. Nitko ne nosi kacigu, čak je ni policija ne koristi. Normalno je da je na malom motociklu voze troje , čak i četvero/ dijete prvo , vozač , dijete iza i mater / Nemaju običaj paliti svjetlo , čak ni noću.
Luksor i sela oko Luksora nemaju previše zajedničkoga sa Kairom.Područje uz Nil je veoma plodno, puno zelenila i cvijeća, a stanovništvo se pretežno bavi poljoprivredom. Domaći ljudi uz cestu u tradicionalnim nošnjama i s turbanima na glavi, voze se na kolima koja vuku magarci. Vrlo rijetko se na cesti može naći netko od stanovnika obučen po zapadnjačkoj modi. Sve žene, uključujući i muškarce, nose tradicionalnu odjeću. Okupljeni u manje grupice stoje na ulici i sa znatiželjom promatraju turističke kombije i turiste, koji nalakćeni na prozorima promatraju sve u prolazu. Promatrali su i nas sa znatiželjom, kao da smo kakve face . Ljudi su ovdje izgledali, za razliku od Kaira, nekako stvarnije, iskrenije, sretnije.
Suk Sharia je popločena je tržnica koju smo posjetili u sumrak. Opet gužva , šarenilo , nekako smo prošli kroz tu gužvu , a vozili smo se u kočiji. Kažu da se tržnica -stop čisti da bi nama turistima ljepše izgledala .
Posjeta radionici i prodavaonici papirusa . Tu smo vidjeli postupak izrade papirusa. Veoma jednostavno .Papirus je zeljasta biljka sa dugom , ravnom stabljikom , trokutastog presjeka i lepezom uskih listova na vrhu. Kod starih egipćana bio je štovan . Kada se odreže kora stabljike, sredina se reže na tanke , uzdužne trake , širine do 1cm. Nakon toga se trake tuku pod čekićem , kamenom ili nečim sličnim, tuku se na drvenoj podlozi. Tako istučene trake stavljaju se vodu 6 dana ili više , voda ispire šečer kojjeg stabljika ima puno. Duže stajanje u vodi dobija se papirus tamniji-žući. Zatim se trake slažu kao kod tkanja , unakrsno . Tako složen list stavi se na krpu, pokrije drugom krpom , sve se to stavi na dasku i poklopi drugom daskom i potom sve ide po prešu ili uteg . Tako stoji nekoliko tjedana . Kada se osuši na njemu se može pisati.
Mi smo naručili dva lista sa našim kratušama , za nas dvoje i za djecu platili smo puno . Nije nam žao jer radi se o parvoj uspomeni.
Naredni dan i to prijepodne išli smo u Karnak, ručak je bio na brodu . nakon ručka smo isplovili uživali na brodu .
Tijekom plovidbe odmah kada se smračilo čuli smo nekakvu buku van broda . Kada smo pogledali , vidjeli smo : Tik uz brod plovio je na vesla mali metalni čamac , . Nakon toga vesla su bila složena uz čamac, a čamac je bio privezan konopom uz brod kojeg su ova dvojica sa čamca vješto i spretno nabacili na sidro broda Bila je potrebna velika vještina i hrabrost tako se privezati , uvjereni smo da njih dvojica imaju veliko iskustvo u ovome. Zašto su se privezali ? Naravno da trguju. Pokazivali su putnicima broda neke stoljnjake ili slično i potencijalnim kupcima dobacivali robu na uvid . Lansiranjem robe , zavežljaja na uvid bila je prava majstorija, ili bolje rečena vrhunska preciznost . Roba „leti gore” , novac u vrečici „leti u ponor „ i to bez ikakvih promašaja . Jedna ženska iz grupe platila je stolnjak 60 Eura , a u dućanu na brodu bio je 6 uera. Ovo je bio doživljaj za gledanje.
U dućanu na brodu 10 magneta i jednu pamučnu majicu platila sam 19 dolara.
Tijekom plovidbe od Luxora do Asuna ima nekoliko ustava na Nilu. Svaki puta to se događalo tijekom mraka i slabo smo vidjeli kako se to radi. Samo smo skužili da se dugo čeka jer brodovi idu u konvoju i treba vremana da svi prođu.
Naredno jutro brod je pristao u mjestu Edfu. I ovaj put mujezin nas je probudio u 5 sati. Spavali smo do 6,30. Naš brod nije bio direktno vezan za obalu , bio je drugi i nizu. Odmah smo čuli topote konjskih kopita . Na kornišu vidjeli smo veliki broj kočija . Kasnije smo i mi kočijom broj 192 otišli do obližnjeg hrama . Mogli smo i pješke otići , nije daleko. Lobi kočijaša je veoma jak, radi zarade turisti do hrama moraju ići kočijom . Nama je to bilo egzotično. Morali smo voditi računa da se moramo vratiti kočijom kojoj smo došli , a to je broj 192. Sa Ankicom i njenim mužem sjeli smo u jednu kočiju. Saša je sjeo pored kočijaša i snimao.Promet situacija je ista kao i u drugim mjestima . Neopisiva strka kočija , pretječu , obilaze , pored njih na cesti auta , trikolice , bicikli , nekakvi kamiončići.Ulice su prljave , neuredne . Zgrade su oronule , neuredne
Ulični prodavači su isti kao na drugim mjestima , nastrljivi kao muhe, agresivni. Ne smiješ ih pogledati jer ako uhvate pogled ne možeš ih se riješiti. Idu za tobom , vuku te ...
Muha ima dosta , obzirom na veliki broj konjskih kočija.
O hramu u Edfuu u posebnom članku "Hramovi ".
Vratili smo se na brod i ponovo isplovili .
Ručali smo , odmorili se na nastavili plovidbu do mjesta Kom Ombo. Tijeko plovidbe snimali smo obalu , druge čamce na Nilu. A imalo je svega da se fotografira i da ostane za uspomenu.
Ploveći uz Nil , u stijenama smo vidjeli uklesane stare grobnice :
Približavamo se Kom Ombu:
Pristajemo u Kom Ombo. Pješke smo otišli i vratili se do hrama . Opet smo se susretali sa veoma dosadnim prodavačima raznih drangulija . Užasno su dosadni i jedva smo čekali da se od njih udaljimo . Prilikom vraćanja na brod već je bio pao mrak nismo smjeli zastajkivati jer bi nas okružila velika grupa prodavača , a taj osjećaj nije ugodan
Kom Ombo je grad na desnoj obali Nila, jedno 50-tak km udaljen od Asuana . Oko njega je veoma plodna ravnica i to je područje sadnje :šečerne trske , žitarica i pamuka . Izgradnjom Asuanske brane stanovnici koji su živjeli na potopljenom području , a to su uglavnom nubijci bivaju premješteni na ova područja. Kom Ombo je željezničkom prugom povezan s Asuanom na jugu i Luxorom na sjeveru.
Po još jednoj zanimljivosti poznat je Kom Ombo. Prije Osmanliskih osvajanja ovo je područje bilo pod patronatom katoličke crkve i bilo je biskupija .Ta biskupija je ugašena . U katoličkoj crkvi postoje pravila da se ovakve ugašene biskupije daje biskupima koji obanašaju posebnu službu unutar rimske kurije , odnosno takvi biskupi nemaju svoje domicilne teritorijlne biskupije . Ovo je interesantno iz razloga što je Karol Vojtila prije nego što je postao papa Ivan Pavao II bio titularni biskup u Ombiju u vremenu od 1958-1963.
Posjetili smo Hram posvečen bogu krokodila Sobeku i bogu sokolu Horusu i Muzej mumuiciranih krokodila sa negdje oko 40 krokodila. Krokodili su veliki i nije ih ugodno vidjeti.
O hramu u Kom Ombu u posebnom članku "Hramovi ".
Vraćamo se na brod . Veče je . Nastavljamo ploviti , dobro smo spavali . Mujezin nas nije probudio u pet sat iz razloga što smo ustali u četiri sata . Pristali smo u Asuanu , sišli sa broda i ušli u autobus koji nas je čekao . Prilikom silaska sa broda dobili smo lunch paket. Radilo se o bijeloj platnenoj vrećici u kojoj je bilo nekoliko sendviča , po jedan sok , par banana i mala vrećica čipsa .
Razlog tako ranog ustajanja je informacija da se u Abu Simbel ide u konvoju pod osiguranjem , a da na check-pointu moramo biti u 5 sati . Kada smo došli na to mjesto , vidjeli smo naoružane policajce -vojsku , ali nismo vidjeli nikakav konvoj. Bilo je par vozila, autobusa. U naš autobus ušao je jedan turistički policajac , sjeo odmah iza vozača i cijelim putem je drijemao . I na povratku bio je sa nama. Abu Simbel je udaljen od Asuana oko 270 km. Cesta je bila dvotračna , asfalt je bio dobre kvalitete , promet je bio rijedak.
Na jednom mjestu stali smo radi wc . Radilo se o objektu uz cestu u kojemu se moglo konzumirati piće , kavu . Za napomenuti je da je wc bio veoma čist.
Tada smo skužili da je vani veoma hladno , a radi se o ranim jutarnjim satima u pustinji.
Pustinja je nepregledna . Ima i kamenih brda , visine od 5-100metara . Puhao je vjetar koji je podizao prašinu. Vidjeli smo i jedno magare . Slikala sam ga.
Vožnja je bila veoma monotona .
Napokon došli smo do Abu Simbela/ O njemu poseban članak "Hramovi " /
Vraćanje nazad bilo je isto kao i po dolasku. Tijekom vožnje i na dolasku i na povratku od strane vodiča bili smo informirani da Egipatska vlada sve čini da se na ovom području vrati život i u tom pravcu ima dosta projekata u svezi eksperminentalne poljoprivrede .Naime , postoji Mubarakova pumpna stanica koja pretače vodu iz Nasserova jezera i ona Sadatovim kanalom ide do umjetnog jezera Toshka i oko njega su ovi eksperimenti u poljoprivredi da se Nubijci vrate i zadrže na ovom području..
Vozili smo se uz Nasserovo jezero i cilj nam je bila Asuanska brana . Tijekom puta od strane vodića saznali smo da je Asuanska brana potopila veoma velika područja na kojima su živjeli Nubijci. Oni su sada raseljeni i naseljeni su oko Luksora, Asuana .. Izgrađene su nova sela sa svom infrastrukturom , a sve u namjeri da nubijci tu žive , bave se poljoprivredom , stokom.
, jedno od najvećih akumulacijskih jezera na svijetu, jedan dio nalazi se u susjednom Sudanu ,oni ga nazivaju Nubijsko jezero.
Na jezeru se nalaze dvije brane. Stara Asuanska brana građena je od 1898. do 1902. godine, a 1935. povišena je na visinu od 51m, zaustavljala je samo plavni val Nila. Veća brana trebala je osigurati bolju opskrbu vodom i zadovoljiti rastuće potrebe za hranom i energijom .Nova asuanska brana,Sadd al-Ali, građena je od 1960. do 1971. godine uz sovjetsku pomoć, visoka 111m, dugačka 3,5 km a široka 1 km, sposobna je zadržavati plavni val Nila u više od 500km dugom akumulacijskom jezeru Naser.
Obradiva površina uz Nil na taj je način proširena za 20%. Nova brana osim dobra donijela je i negativne posljedice, potopila je egipatsko nubijsko nasljedstvo, više od 100 000 ljudi ostalo je bez domova, tlo svakim danom postaje postaje sve više preslano, više ne nastaje plodni mulj itd. Nubijci su preseljeni, poznati hram Abu Simbel premješten je kamen po kamen, ali mnogi hramovi su potopljeni.U izgradnji Nove brane sudjelovalo je dosta radnika iz naše bivše države . Nasserovo jezero je jedino mjesto u Egiptu gdje žive krokodili. Gradnjom brana njih više nega od brane pa do sjevera.
Asuan, grad tri sata udaljen vlakom od Luxora, smješten na obalama rijeke Nil, gdje tok rijeke tvori nekoliko veoma zanimljivih i slikovitih otoka i hridi, te cijeli pejzaž čini gotovo bajkovitim. Grad je u novije vrijeme poznatiji po svojoj brani, kojom je reguliran tok rijeke Nil, te su spriječene poplave i izlijevanje rijeke, a kasnije, izgradnjom velike brane nešto južnije, stvoreno je najveće umjetno jezero na svijetu, jezero Nasser.
Grad izgleda veoma lijepo, gotovo europski. Nema toliko prašine u gradu, dominiraju fontane, lijepo uređene ulice sa mnogo parkova, zelenila, cvijeća.. Odmah se vidi kako se mnogo ulaže u ugled grada. Na obali Nila se vide mnogi cruiseri koji ovdje pristaju na krstarenju Nilom. Rijekom pak također plove i mnoge feluke, mali brodici sa j latinskim jedrom karakteristični za Nil, koji dok se provlače uz sve te male otoke i otočiće zaista čine scene kao iz neke egzotične bajke. Od ostalih atrakcija u samome gradu je lijepa koptičku katedrala na južnoj strani grada te nedovršeni obelisk, koji da nije graditeljima puknuo na pola gradnje, bio bi najveći ikad napravljen u starom Egiptu. Ovako, napukao i do pola ukrašen, stoji na istome mjestu gdje je prije vise stotina godina napušten.U antička vremena Asuan je bio srediste za eksploataciju granita, koji se koristio za gradnju hramova, kipova, obeliska, pa cak i piramida. Stoga je naseljen od najranijih vremena, i to na otoku Elefantina, koji se nalazi točno ispred centra grada.
Nakon ručka na brodu , otišli smo na plovidbu Nilom do Nubijskog sela
Plovidbu smo započeli ukrcajem na njihov tradicionalni brod „feluku „ s jednim latinskim jedrom.
To da tradicionalni brod treba uzeti sa rezervom jer su njihove tradicionalne feluke građene od drveta , a ova je bila od čelićnog lima, ali su jedra i lantine od drveta . Brod kojim smo plovili bio je dug oko 10m. , ali je bilo dovoljno prostora za cijelu grupu 19 ljudi , brod je dosta širok tj. oko 4 metra , a i plitak je . Na sredini je bunar za centralnu peraju od lima koji je širok 8 mm. Brod je građen veoma šlampavo i nema stičnih zavara , svi su kutni na preklapanje i izgledaju tako kaže Saša da ih je vario netko tko je prvi puta elektrode uzeo u ruke. Saša je sve pregledao , kaže kormilo je čudne konstrukcije , list kormila je vrlo plitak , ali dug skoro 2 metra. Argola je komad stabla , promjera barem 20cm, duljine oko 3m. Tijekom vožnje , egipćani kao pravi trgovci , otkrili su rasklopni stol i ukazali su se suveniri... ja sam kupila jednu drvenu devu...
Nasred Nila sustigao nas je sličan čelični brod , ali bez jarbola , ali sa vanbrodskim motorom , Suzuki od 40 KS, starim puno godina .Tim brodom smo se uputili na daljnju plovidbu.
Nastavili smo plovidbom kroz 1. katarakt na Nilu. To je naziv za sustav tjesnaca i brzaka među otocima na Nilu koje treba dobro poznavati da bi se sigurno plovilo . Nil nije dubok , na ovim mjestima 3-4 metrau prosjeku , među brzacima je i manje. To je razlog da svi prodovi imaju mal gaz .
Tijekom plovidbe sa desne strne /uzvodno / vidjeli smo mauzolej Aga Kana . Umro je 1957 , a bio je vođa šijitskih auslimana . Njegova udovica Begum sve do svoje smrti 2000 godine svaki dan je dolazila u mauzolej i donosila jednu ružu.
Prošli smo i pored Kithenerovog otoka , koji je poznat pod imenom Otok biljaka. Na njemu su botanički vrtovi sa raznim biljkama .
Tu je i otok Elefantina koji je u Starom kraljevstvu poznat kao Yebu /slon /. To je najstariji naseljeni dio Asuana. Naziv po "slonu " jer sliči na slonovima koji se kupaju. Ovdje je bio najstariji dio grada. Tu je bio hram , nilometar koji je i danas prihvlači pažnju. Ovo područje danas je u fazi velikih istraživanja
Prošli smo i pored Grobnica plemića koji su uklesane u stijene . Veoma su stare . Potječu iz Starog i Srednjeg kraljevstva , Predivno su ukrašene . Obzirom da su osvijetljene predivno je kada sunce zađe ploviti pored njih.
Kada smo pristali , veći dio grupe devama je išao do Nubijskog sela ( Sion i Koti ). Nas par ostalo je na brodu i njih je gledalo kako jašu na devama . Mi smo ostali na brodu jer smo ranije iskusili jahanje na devama . Saši i meni iskustvo jahanja na devama , a to se bilo u Izraelu , nije ništa posebno , čak nam je bilo neugodno.
U blizini je bilo Nubijsko selo. Pala je noć . Sve je bilo osvijetljeno. Nubijsko selo je turistička atrakcija . Radi se o nubijcima koji su zbog gradnje Asuanske brane izmiješteni, a turizam im je način da dođu do prihoda nužnih za život. Dobilu smo informaciju da je selo izgrađeno u tradicionalnom smislu , da li je to točno , ne znamo... Da bi došli do njihovih kuća , opet se prolazi između štandova na kojemu se svašta prodaje , najviše začini.
Posjetili smo „kuću krokodila „ vidjeli smo nekoliko krokodila . Manji su , tamni , a njihova „beba „ je malecna, ja sam je držala u rukama . Nije me bilo strah . Kuće su obojene jakom plavom bojom , sve je živo , šareno...
Nubijci su crnci , grlati , žene „jezikom „ proizvode nekakve „jezive „ zvukove . Kažu da Nubijci imaju poseban govor . Kažu u Izraelskom ratu , Nubijci su korišteni kao šifranti... njihov razgovor nije se razumio...
Nakon toga krenuli smo do našeg broda , prilikom ukrcaja , lupali su jedan brod u drugi , nitko se ne uznemirava, uzbuđuje ..
ali zna se nekakv red i svi su ponovo isplovili na Nil i krenuli prema našem brodu” Opera „ promatrali smo grad Asuan , sav je bio osvijetljen . Prošli smo i pored hotela Katarakt gdje je odsjedala Agatha Christie.
Na brodu smo večerali , nismo išli u bar , a bila je Nubijska večer. Umorni smo bili i odmah smo zaspali .Ujutro smo čuli da nije bila ništa posebna .
Probudili smo se u šest sati . Stvari spremili u kofere i kofere iznijeli ispred sobe . Nosači su ih odnijeli do autobusa, nosačmai smo dali bakšiš . Prilikom utovara u autobus morali smo potvrditi koji su naši kuferi.
Na recepciji broda na ime troška potrošnje pića platili smo 596 egipatskih funta . Za napomenuti je da u Egiptu ne postoje kovanice , najmanja novčanica je od od 5 funti.
Nakon toga odvezli smo se do Asuanskog kamenoloma .
Ovo je taj nedovršeni obelisk. Da je završen bio bi visok 41m, težak 1.197 tona. Nedovršen je jer se pojavila pukotina i kao takav nije se mogao upotrebiti. Kada se vidi ovaj obelisk, a naročito mjesto gdje se nalazi nikome nije jasno kako bi se izvadio i odvezao do hrama . Danas i ako bi se imala adekvatna dizalica , problem je okoliš i pitanje je gdje bi se ona postavila...
Na izlasku sa ovog lokaliteta kupila sam jednu torbu platnenu sa motivima faraona . Platila sam je 3 dolara . Jeftino.
Nakon upoznavanja sa oštećenim obeliskom otišli smo u luku . Ukrcali se u sličan brod jučerašnjem s tim da je ovaj drugačiji motor , ima Yamahin od 40 KS i otplovili smo do obližnjeg otočića Philae.To je hram boginje Izide koji je trebao biti potopljen gradnjom Asuanske brane, Prebačen je radi toga na ovaj otočić. Hram je veoma lijep i lijepo ga je vidjeti dok se plovi oko otoka.
Hram Philae, o tome što smo vidjeli u posebnom članku "Hramovi ".
Nakon obilaska hrama , uobičajeno otišli smo do wc , naravno sve se plaća 1dolar po glavi . Nakon toga ispod jednog drveta sjeli smo da popijemo piće .Primjetili smo gomilu mačaka. U jednom trenutku vidjeli smo Ankicu sa tacnom i komadićima hrane za mačke . To sam uradila i ja . Otišla i kupila hranu . Hrana je mesni narezak u konzervi , naravno cijena je 1 dolar . Konobar isjecka narezak . Kada sam se pojavila sa tacnom , mačke su se stvorile i u 15 sekundi sve su pojele..
Čamcem smo se prebacili na obalu . Sjeli u autobus i pravac aerodrom u Asuanu.Kontrola na aerodromu je bila veoma stroga i bila je velika gužva. Poletjeli smo u 14,30 minuta. Iz aviona se nije moglo ništa vidjeti jer bila je izmaglica, prašina ili nešto treće. U avionu smo bili posluženi sokom i vodom , Nismo dobili ništa za jelo , a bili smo gladni.
Po redu vožnje sletjeli smo u Kairo i autobusom se odvezli do hotela Holiday Inn. Večerali smo . Kod plaćanja imali smo ponovo problema sa novčanicama . Piće je koštalo 12 dolara , a mi smo imali staru novčanicu od 10 dolara koju nam je netko ranije uvalio. Eurima nismo mogli platiti jer bi nam vratili u egipatskim funtama , a što bi s njima nismo znali jer u rano jutro letimo za Minhen.
Ujutro u četiri sata bili smo probuđeni , uzeli stvari i pravac autobus..Minhen , Zagreb i Split...
Što na kraju reći . Ono o čemu smo u školi učili , a ovdje se uvjerili . Naime , tijekom plovidbe Nilom postalo nam je jasno zašto se sve događa oko njega, zašto su rijeke toliko bitne u povijesti civilizacija. Ako usporedimo Nil i Egipat , Ind i Indiju , Žutu rijeku i Kinu , Tigris i Eufrat i Mezopotamiju zaključujemo da su sve ove stare civilizacije počele uz rijeke . Čovjek koji živi uz rijeku lakše dolazi do hrane . Uz rijeke ima puno trstike za gradnju primitivnih nastambi.. Kada imaš materijal za gradnju nastambi , a rijeke imaju ribe, a tu je mulj koji ostane nakon poplava koji je pogodan za razvoj žitarica to su sve preduvjeti da čovjek svoj život veže uz rijeku ...Pa kada čovjek nauči praviti kanale za odvode vode, pa kada izumi kotač , život tih ljudi postaje lakši i tada manje ljudi treba raditi u polju....ostali rade druge poslove . Prave alatke za rad . Počinju razmjenjivati i trgovati sa onim što si proizveli... pojavljuju se i neka nova zanimanja. I život kreće u onom smjeru kojim je Egipat išao prije najmanje 7000 godina . Sretni smo što smo taj život i ta dostignuća vidjeli na licu mjesta...
Egipat je iza nas , a upoznavanje novih naroda pred nama je ...
:(Još nema komentara