Ekološka hrana u širem smislu podrazumijeva namirnice uzgojene u uvjetima koji predviđaju potpuno isključenje modernih agrotehničkih mjera za poboljšanje kvalitete tla i zaštitu biljaka, kao i pripremu obroka od takvih namirnica.
Najvažnija je značajka ekološkog uzgoja u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida. Umjetna se gnojiva u ekološkoj proizvodnji zamjenjuju organskim gnojivima, korov se uklanja mehaničkim putem (zaraženo bilje i voćke treba redovito odstranjivati).
Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija.
Također se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se na taj način međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina.
Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr.
Rotacija usjeva također pridonosi smanjenju korova. U ekološkoj proizvodnji zabranjena je uporaba genetski izmijenjenih organizama i svih proizvoda koji sadrže njihove sastavne dijelove ili su proizvedeni od tih organizama.
Prednosti eko-hrane
Organska hrana nije, poput klasično industrijski uzgojene, puna štetnih kemikalija. Prosječna jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih tvari, čak i nakon pranja, a životinjama se svakodnevno daju velike doze antibiotika, hormona i antiparazita koje, konzumacijom mesa i mlijeka, unosimo u svoje organizme. S druge strane, svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže najmanje 50% više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata.
Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Oni također naglašavaju da je cijena ekoloških proizvoda viša samo na prvi pogled jer ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim kemikalijama – računica je bitno drukčija.
Osim što čuva ljudsko zdravlje, neupitna prednost eko-hrane sastoji se i u očuvanju okoliša jer takva proizvodnja ne zagađuje tlo ni vodu.
Zakon o ekološkoj proizvodnji
Prema hrvatskom Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda svrha je ekološke proizvodnje "zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i zaštita potrošača", a samim se zakonom uređuje ekološka proizvodnja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, prerada u ekološkoj proizvodnji, trgovina ekološkim proizvodima, neprerađenim biljnim i životinjskim proizvodima te proizvodima koji su potpuno ili dijelom sastavljeni od takvih proizvoda, način označavanja u ekološkoj proizvodnji, obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora i druga pitanja važna za provođenje jedinstvenog sustava ekološke proizvodnje.
U Hrvatskoj se poticaj za ekološku proizvodnju dobiva tek kada je proizvod gotov, dok se u europskim zemljama poticaj daje za sve što pogoduje bio-raznovrsnosti.
Proizvođač u ekološkoj proizvodnji jest pravna ili fizička osoba koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje, a upisana je u upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Ekološki proizvod svaki je proizvod proizveden i označen sukladno s odredbama Zakona i propisa donesenih na temelju njega.
Potvrdnica je isprava kojom ovlaštena pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji potvrđuje da su ekološka proizvodnja, proces ili usluga na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji sukladni s propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju.
Znak ekološkog proizvoda ("eko-proizvod") jedinstvena je propisana oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno sa Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
Proizvodna jedinica u ekološkoj proizvodnji cijelo je gospodarstvo ili dio gospodarstva, koji su jasno odvojeni od svake druge jedinice, a proizvode sukladno s odredbama ovoga Zakonu i propisima donosenim na temelju njega.
Zakon kaže da je ekološkoj proizvodnji u uzgoju životinja i proizvodnji životinjskih proizvoda cilj ispunjavanje osnovnih fizioloških i ekoloških potreba životinja, održavanje raznovrsnosti i održivosti određenog ekološkog sustava.
Deklaracija ekološkog proizvoda obvezatna je za svaki proizvod i mora sadržavati najmanje naziv i tip proizvoda, naziv i adresu proizvođača i uvoznika, natpis "ekoproizvod" te druge podatke propisane ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju Zakona.
Hrvatska je, po riječima prof. dr. Davora Šamote (koordinatora Udruge za organsko-biološku proizvodnju BIOPA, jedine udruge u Hrvatskoj ovlaštene za certifikaciju eko-proizvoda) predzadnja u Europi po količinama ekološki proizvedene hrane, a iza nas je samo Albanija. U Hrvatskoj se poticaj za ekološku proizvodnju dobiva tek kada je proizvod gotov, dok se u europskim zemljama poticaj daje za sve što pogoduje bio-raznovrsnosti.
Eko-turizam i eko-udruge
Hrvatska je svojim položajem i karakteristikama idealna zemlja za ekološku poljoprivredu. Proteklog je desetljeća smanjena upotreba pesticida i umjetnih gnojiva, dok su sredozemne i brdovite regije tradicionalno sklone minimalnoj upotrebi agrokemikalija.
Sve veći trend eko-turizma naročito je prisutan u našoj zemlji, i to u obliku eko-sela (npr. eko-selo Žumberak u kojem se na jelovniku nudi uglavnom povrće iz vlastitog ekološkog uzgoja) i seoskog turizma (naročito u Istri, gdje se na sedamdesetak mjesta nudi odmor na selu, a u ponudu je na većini mjesta uključena domaća kuhinja s domaćim proizvodima).
U Hrvatskoj djeluje nekoliko udruga za ekološku poljoprivredu (BIOS, Bio-Istra, BIOPA, Eko-Liburnia, Eko-Zadar, Eko-kultura, Ekop Istra, Ekop Koprivnica, Duga, Ecologica, Z-EKO, ZOE...) sa svrhom očuvanja prirode i okoliša, podizanja svijesti pojedinca i društva o zakonitostima prirode i svemira.
Možda najpoznatije i najaktivnije ekološko imanje jest "Zrno" u Habijanovcu (50-ak kilometara od Zagreba), u kojem se, osim ponude vlastitih ekološki uzgojenih namirnica i proizvoda, radi i na edukaciji o zdravom uzgoju, pripremanju namirnica, i uopće zdravom životu. "Zrno" je ujedno i pokretač osnivanja društva "Živa zemlja".
Kako o utjecaju primjerice GMO hrane na ljudski organizam i zdravlje još uvijek ne znamo mnogo, važno se educirati koliko je god moguće i samostalno odabrati hranu koja nas intuitivno privlači. Nutricionisti se slažu u jednom: ni u čemu ne pretjerujte - jedite male količine hrane koja vam odgovara. Raznolikost u izboru prehrambenih proizvoda osnova je svake dobro balansirane prehrane!
Mišljenje dijetetičara Olivere Martinić
Nutricionisti i dijetetičari pri kreiranju jelovnika vode se zakonitostima pretpostavljenim od WHO i FAO. Koriste se službeno priznate tablice i u njima iznesene vrijednosti. Službene stručne tablice nemaju rubriku u kojoj se naglašava i kategorija uzgoja (ekološki uzgoj i sl.), a vrlo su rijetko naglašene razlike u sastavu ovisno o načinu proizvodnje.
U ekološkoj proizvodnji zabranjena je uporaba genetski izmijenjenih organizama i njihovih proizvoda.
Sastav tla i način uzgoja (odabir sorti) u velikoj mjeri određuju i kemijski sastav namirnice. Evo i slikovitog primjera: pod pojmom jabuka podrazumijeva se plod jabuke, a sami smo svjedoci velikog broja sorti te odstupanja unutar jedne sorte, što ovisi o načinu i uvjetima uzgoja te o podneblju. U pojedinim tablicama namijenjenim stručnjacima pri izračunu najčešće se navode srednje vrijednosti dobivene analizom uzoraka s nekoliko područja uzgoja. Stoga je prisutna dilema mogu li se vrijednosti dobivene analizom proizvoda na nekom prostoru (npr. krumpira iz Engleske) primijeniti pri kreiranju prehrane osobe na drugom odredištu (npr. sportaša iz Turske).
Unutar manje zajednice možemo govoriti o manjim odstupanjima te se slažemo da krumpir istovjetne sorte uzgojen u Istri, Slavoniji i Dalmaciji nema isti okus i sastav (npr. postotak vode i dr.), što je posljedica različitosti u sastavu tla čak i kada smo sigurni da se radi o prostoru koji je ekološki ispravan, tj. nije kontaminiran različitim kemijskim sredstvima.
Zagovornici ekološkog uzgoja bore se za minimalne intervencije u tlu. Zalažu se za ravnotežu u prirodi, očuvanje okoliša i ističu loše posljedice dugogodišnjih opsežnih tretiranja polja i usjeva.
Ekološki uzgoj znači veću angažiranost radne snage te rizik od manjeg prinosa, što se odražava i na cijenu proizvoda. Dio smo hranidbenog lanca te se naš odnos prema prirodi vraća poput bumeranga. Način uzgoja svakako treba istaknuti u deklaraciji jer potrošač ima pravo na točnu i kompletnu informaciju.
I ono što se u narodu oduvijek znalo...
"Nonine su ruže bile najljepše. Zalijevala ih je isključivo kišnicom i vjerovala je kako je to razlog ljepote njezina vrta. Znali smo da su velika briga i ljubav pravi razlog čarolije. Ni kišnica ne pomaže starim ružama da zanosno procvjetaju kada više nema none."
:(Još nema komentara