Ako se pak odlučite organizirati večeru "s nogu", iz svog skromnog iskustva savjetujem da, osim uštede na pranju tanjura i vilica, računate na eventualno stradanje kauča i tepiha, pa je najbolje da ih maknete ili pokrijete.
Što imaju zajedničko hot dog, nachosi, kiflice, bruschette, pržena pileća krilca, slani štapići, spring rollsi, pommes-frites, krekeri?
Jedu se rukama ili sofisticiranije rečeno, spadaju u grupu finger food. Moderna gastronomija uvela je termin finger food kako bi obuhvatila sve veći broj jela koji se pod (a) jedu rukama, (b) s nogu, (c) u jednom zalogaju.
Ako vaš izbor padne na ili švedski stol, vodite računa o vremenskim razmacima i nemojte sve što imate odmah staviti na milost i nemilost posjetiteljima.
Prije finger fooda postojale su hladne zakuske. Mama je na veliki, šesterokutni tanjur znala poslagati razne male sendviče ukrašene listićima peršina, između njih prerezana tvrdo kuhana jaja posuta crvenom paprikom, pa kockice sira, mrkvu narezanu na štapiće, mini kisele krastavce. Na sredini tzv. plate bila bi postavljena famozna "gljiva". Tvrdo kuhano jaje odrezanih vrhova, koje je stajalo uspravno s kupolom od izdubljene rajčice na vrhu. Moj glavni zadatak bio je da crveni klobuk pretvorim u smrtonosnu muharku, dekorirajući ga točkicama majoneze, budući da se varijanta sa svjetlijim maslacem nije pokazala od povjerenja.
Kao nekad hladna zakuska, tako je i moderni finger food stvar iznenađenja i estetike više nego dobre kuhinje. Uostalom, njegova zadaća se nerijetko ograničava na pripremu želuca za alkohol, koji se unosi u organizam između svakog malog zalogaja.
Kad vas netko u New Yorku pozove na večeru, svakako pitate da li je "sjedeća" ili "s nogu". Ova posljednja je puno zabavnija, ali podrazumijeva i veći broj nepoznanica, primjerice da se kući vratite gladni ako zakasnite ili ne zauzmete stratešku poziciju u blizini kuhinje, da preskačete sa slanog na slatko, pa pikantno, pa kiselo, pa kremasto i zaradite gastritis, da vas netko zalije crnim vinom ili zakači senfom po rukavu i posljednje, ali ne manje važno, da ne možete biti u svojim najsmrtonosnijim cipelama s potpeticama od 8 cm.
Ako se pak odlučite organizirati večeru "s nogu", iz svog skromnog iskustva vam mogu savjetovati da, osim uštede na pranju tanjura i vilica, morate računati na eventualno stradanje kauča i tepiha, pa je najbolje da ih maknete ili pokrijete. Ako vaš izbor padne na buffet ili švedski stol, vodite računa o vremenskim razmacima i nemojte sve što imate odmah staviti na milost i nemilost gomili.
U slučaju da organizirate večeru "s nogu", osim stola s hranom treba misliti i na stol s pićem.
Pokušajte imati barem jednu spektakularnu platu, poput famozne "gljive"! Piramida od jagoda umočenih u čokoladu (mada uvijek postoji mogućnost da netko izvuče onu iz najnižeg reda i dovede do općeg kolapsa) ili zvjezdice od krastavca i mrkve, barčice od belgijske endivije ili radića. Nešto s puno različitih boja i oblika, jer nemojte zaboraviti da su večere "s nogu" prvenstveno stvar forme, a ne sadržaja. I na kraju, u nedostatku nekog sabranijeg i organiziranijeg od vas morat ćete ostati dovoljno trijezni da pratite pražnjenje tanjura i polako iznosite na stol, kako hranu, tako i salvete, čaše i piće.
Sjećam se nekih originalnih malih zalogaja, profesionalaca i neprofesionalaca koje sam isprobala. Salate caprese na štapiću, koja je izgledala tako da se na štapiću od bambusa nalazila okrugla mala mozzarella, pa jednako okrugla i mala rajčica, pa još jedna mozzarella te na kraju nakapano s malo pesta od bosiljka. Kapesante (jakobove kapice) na žaru s malo limunove korice, pržene okruglice od riže, kockice palente na žaru s nekoliko kapi ulja od tartufa ili ploškicom vrganja. Dakle, sve što postoji u velikim porcijama, može uz puno strpljenja i preciznosti postati malo.
Najbolji "finger" desert koji sam u životu pojela je sabajon s kavom u krokantnoj čaši, talijanskog majstora kuhinje Alfonsa Jaccarina. U čašici napravljenoj od krokantnog, ali ne pretvrdog, tijesta nalazila se pjenica od jaja s likerom Marsala i nekoliko kapi espressa, koju ste trebali pojesti jednako krokantnom žličicom. I ole', nakon čega vam u ruci nije ostajalo ništa, ali zato u sjećanju štošta!
Ako ste izabrali (nezahvalnu) ulogu domaćice, osim stola s hranom, treba misliti i na stol s pićem. Nikako ne smiju biti jedan do drugoga, jer bi to moglo dovesti do zastoja u prometu. Bijelo i crno vino u dovoljnim količinama, jer mnogi ne vole miješati.
A ako se želite upustiti u koktelske vode, morate računati na nekoga tko je voljan i tko to zna raditi. Zaboravite na gin tonike, cuba libre (nekadašnja rum-cola), kao i već unaprijed pripremljene koktele. Svatko će htjeti drukčiji, s manje ili više šećera, alkohola, leda (sjećate se Bondovog martinija, koji je morao biti "shaken, not stirred"). Probajte s modernijim latinoameričkim koktelima mojitom, margheritom, caipirinhom koji mirišu i imaju svježinu mente, limuna i limete.
Ako vam se ovo s "bondovski" personaliziranim koktelima čini prekompliciranim, možete probati s bellinijem (pjenušac i sok od breskve) ili mimosom (pjenušac i sok od naranče), koje možete držati u vrču ili pak s veselom i velikom bolom sangrie.
:(Još nema komentara