Prve povijesne tragove slavnih kolačića pronalazimo 1878. godine. Japanska ilustracija iz tog doba prikazuje kuhara koji priprema "tsujiura senbei" (originalni i prvi naziv za fortune cookie). Identični po obliku, prvi japanski kolačići imali su jednu jedinu razliku. Pisana poruka nije se nalazila u kolačiću, već se posluživala uz njega u strahu da je gosti ne bi progutali.
Savršeno okrugli i plosnati, vrući kolačići stižu na pokretnoj traci u razmaku od pet sekundi. Dovoljno dugo da ih vješte ruke odlijepe s trake, dodaju im listić papira, preklope i vrate u kartonski kalup s malim okruglim prorezima. Tu ostaju na hlađenju otprilike pola minute, nakon čega ih te iste ruke bacaju u obližnju košaru. Ne znam točno koliko kolačića svaka radnica uspije odlijepiti, napuniti i saviti u određenom vremenskom razmaku, ali u svakom slučaju norma je vrlo visoka. Nema vremena za izmjenu riječi, pa čak ni pogleda. Vlasnik stoji iza njihovih leđa i odnosi košare s gotovim kolačićima te se vraća s onima prepunim ispisanih papirića.
Znatiželja je prevelika i još nitko nije pojeo kolačić ne pročitavši poruku.
Kad se sljedeći puta nađete u kineskom restoranu, kako na kraju obroka lomite i otvarate uz smiješak ponuđene "fortune cookies", sjetite se ovog opisa. Možda vam kradem čaroliju, jer zapravo volite vjerovati u nevjerojatne slučajnosti i njihovo "kozmičko" značenje, ali uvjerena sam da ničeg, apsolutno ničeg sudbonosnog nema za vas u ovom hodniku niskog stropa, bez prozora, zidova ofarbanih u neodređenu žutu boju, tu i tamo prekrivenih kineskim kalendarima, fotografijama pejzaža i portretima, svetim zaštitnicima. U ovom "dobrovoljnom" zatvoru zrak je nepodnošljiv, a umjetni miris vanilije tjera na kašalj. Sudbina je ovdje zapisana jedino za onih desetak neumornih radnica tužnih ramena, a riječ "fortune" zvuči kao rugalica.
Vlasnik naplaćuje posjet svojoj radionici (ne usuđujem se koristiti riječ slastičarnici ili pekari), nimalo se ne stideći srednjovjekovnih uvjeta rada. U plastičnoj šarenoj zdjelici, koja stoji uz kipić nepoznatog kineskog cara, možete ostaviti napojnicu za znojne radnice.
Kroz uski prolaz izlazim na jednu od glavnih ulica Kineske četvrti u San Franciscu. Upravo sam posjetila tvornicu Fortune Cookiesa (kolačića sreće), slijedeći savjet svog alternativnog vodiča za turiste po Kaliforniji.
U posljednje se vrijeme mogu naručiti i putem interneta, gdje osim pravih, postoje i virtualni kolačići.
Ali, da krenemo ispočetka. I žao mi je što ću vas ponovo morati razočarati i romantične poruke iz kolačića sreće pretvoriti u nimalo poetičnu industriju. Oni uopće nisu kineski! Istina je da ih danas dijele kao poklončić na kraju obroka u kineskim restoranima, i to u cijelom svijetu, izuzev Kine. Oni su nastali u susjednoj, mada ne i prijateljskoj zemlji, Japanu. Prve povijesne tragove slavnih kolačića pronalazimo 1878. godine. Japanska ilustracija iz tog doba prikazuje kuhara koji priprema "tsujiura senbei" (originalni i prvi naziv za fortune cookie). Identični po obliku, prvi japanski kolačići imali su jednu jedinu, ali temeljnu razliku. Naime, pisana poruka nije se nalazila u kolačiću, već se posluživala uz njega, u strahu da je gosti ne bi progutali.
Početkom 20. stoljeća "tsujiura senbei" stižu u Ameriku, točnije u Kaliforniju, skriveni u jadnim imigrantskim koferima. Tu ih "preuzimaju" Kinezi, obdareni većim smislom za biznis i boljom logistikom. Kolačići sreće počinju se širiti Amerikom, kasnije Europom i dalje.
Danas se radi o ogromnom biznisu od čak tri milijarde kolačića godišnje. Među nekoliko tvrtki koje se bave proizvodnjom i distribucijom nalazi se i njujorški Wonton Food iz Brooklyna. Oni se mogu pohvaliti s bankom podataka u kojoj se nalazi više od 10.000 poruka, s prijevodima na nezamisliv broj različitih jezika. Kolačići se mogu kupiti u njujorškom Chinatownu u kutijama, vrećicama ili pravim pravcatim vrećama, s tradicionalnim okusom vanilije ili novijim, limuna i čokolade.
U posljednje se vrijeme mogu naručiti i putem interneta, gdje osim pravih, postoje i virtualni kolačići, koje birate i otvarate jednim "klikom". Poruka je tu, a za kolačić nije bitno. Uostalom, poruka je razlog uspjeha! Jer iskreno, bez obzira spadamo li u fataliste ili prosvijećene buntovnike, u grupu onih koji uz smiješak odmahuju rukom ili onih koji najozbiljnije shvaćaju napisano i mjesecima čuvaju poruku u novčaniku, znatiželja je prevelika i još nitko nije pojeo kolačić ne pročitavši što ga očekuje.
E pa onda, predlažem vam sljedeće. Ako ste ljubitelj takve vrste zabave ili želite nešto poručiti svojim najmilijima, kolegama na poslu, prijateljima, možete napraviti svoje osobne fortune cookies prema receptu u Cool preporukama. Ne moraju ispasti savršeni, jer pažnju morate posvetiti prvenstveno porukama. Ispišite na papiriće sve što očekujete, želite ili zamjerate. Možda se desert pokaže pravim pogotkom.
:(Još nema komentara