Grožđice

Ne morate se baviti izuzetnim fizičkim aktivnostima, kao planinarenjem ili hodanjem po prirodi, da biste znali cijeniti grožđice kao praktičan visokoenergetski i malo mastan zalogaj, koji će vam u svakom trenutku nadoknaditi izgubljenu energiju. Mali paketići ove vrijedne namirnice jednostavni su za primjenu, gotovo se nikada ne kvare i dostupni su tijekom cijele godine.

Smatra se da proces sušenja grožđa najmanje utječe na flavonole, ali ipak treba znati da grožđice sadrže manje antioksidanata od svježih boba grožđa.

Iako većina voća i u svježem i u suhom stanju nosi isti naziv, u ovom slučaju to nije tako. Suhi oblik grožđa, izuzetno cijenjen u povijesti, nosi jedinstveni naziv – grožđice, čiji naziv (engl. raisin) potječe od latinske riječi racemus, što znači nakupina boba ili bobica.

Grožđice nastaju dehidracijom grožđa, bilo sušenjem na suncu, bilo mehaničkim procesom sušenja u sušarama. U najpopularnije vrste spadaju Sultana, Malaga, Monukka, Zante, Muscat i Thompson, koja ne sadrži koštice.

Sočno meso bobica šećernog okusa okružuje naborana kožica. Boja im varira, od tamnosmeđe s primjesom ljubičaste do svijetlih vrsta.

Kratka povijest

Sušenje grožđa u grožđice poznato je još iz antičkog doba. Najstariji zapisi pokazuju da su se grožđice proizvodile u Perziji i Egiptu. Stari Rimljani toliko su ih cijenili da su njima ukrašavali oltare na kojima su prinosili žrtve bogovima, koristili su ih kao sredstvo plaćanja, ali i kao nagrade za pobjednike sportskih priredbi.

Smatra se da je čovjek prvi put otkrio grožđice kada je našao osušene bobe grožđa. U povijesnim knjigama zabilježeno je da se grožđice proizvode sušenjem grožđa na suncu od 1490. godine prije Krista. Nekoliko stotina godina prošlo je dok se nije ustanovilo koja vrsta grožđa daje najbolje grožđice.

U 14. stoljeću grožđice postaju važan dio europske kuhinje. Mnogi liječnici već su ih u to doba propisivali za liječenje mnogobrojnih bolesti, od trovanja gljivama do liječenja starosti. Postale su toliko vrijedne da su se dva vrča grožđica mogla mijenjati za jednog roba. U Španjolskoj se usavršava vinogradarstvo, a njihovi misionari iz Meksika sele se u Kaliforniju i pomažu u uzgoju grožđa za proizvodnju vina.

Legenda kaže da su 1873. godine prve sadnice grožđica u Kaliforniji nastale prirodnim putem, a ne od strane zemljoradnika. Veliki val vrućina pogodio je dolinu prije berbe grožđa i većina bobica se na čokotu posušila. U to vrijeme stječu veliku popularnost u Americi i javlja se potreba za njihovim uzgojem.

Osim Kalifornije, među vodećim svjetskim proizvođačima grožđica danas su i Australija, Turska, Grčka, Iran i Čile.

Antioksidativna zaštita i mineral bor

Pokazalo se da fenoli pronađeni u voću imaju antioksidativna svojstva, što znači da štite stanice od oštećenja slobodnih radikala. Uz suhe šljive i marelice, grožđice spadaju u voće s najvećim udjelom antioksidanata.

Suhi oblik grožđa, nosi jedinstveni naziv – grožđice, čiji naziv (engl. ) potječe od latinske riječi , što znači nakupina boba ili bobica.

Smatra se da proces sušenja grožđa najmanje utječe na flavonole, jedan tip fenola, ali ipak treba znati da grožđice sadrže manje antioksidanata od svježih boba grožđa.

Iako nije u središtu pažnje zdravstvenih preporuka, bor je mineral koji ima važan utjecaj na zdravlje kostiju. Iako je u organizmu prisutan u tragovima, potreban je za pretvorbu estrogena i vitamina D u njihove aktivne oblike. U vrijeme menopauze razina estrogena se smanjuje, što osteoklaste čini osjetljivijima na paratiroidni hormon, a rezultat su češći lomovi kostiju.

Istraživanja su pokazala da bor štiti od osteoporoze i pozitivno djeluje u terapijama estrogenom kod žena u menopauzi.

U SAD-u grožđice spadaju u top 50 namirnica koje doprinose ukupnom unosu bora putem prehrane.

Zaštita za oči i zube

Studija kojom su se 18 godina prikupljali podaci o utjecaju prehrane na makularnu degeneraciju, najčešći uzrok slabljenja vida, ukazala je na činjenicu da tri serviranja voća dnevno mogu spriječiti razvoj te bolesti. Iako to može zvučati puno, grožđicama na jednostavan način možete to ostvariti. Šaku grožđica možete dodati u žitarice za doručak, jogurt za užinu ili obogatiti okus voćne i povrtne salate, a izvrstan okus dat će i slatkom kruhu, muffinima i kolačima.

Iako se za hranu koja je slatka i ljepljiva poput grožđica smatra da je štetna jer uzrokuje propadanje zubi, novije istraživanje dokazalo je upravo suprotno. Fitokemikalije prisutne u grožđicama suzbijaju rast bakterija u usnoj šupljini odgovornih za nastanak karijesa i bolesti zubnog mesa. Osim što pomažu u održanju zdravlja zubi, one uglavnom sadrže fruktozu i glukozu, a ne saharozu, koja je glavni krivac za bolesti usne šupljine.