Sveopća povijest svemira ogleda se u svakoj mikrosekundi njegova trajanja, a odraz svega što je ikada postojalo vidimo u svakoj postojećoj stvari. Među ostalim, i u Lino ladi.
Judeokršćanska kozmogonija tijek vremena kroz povijest vidjela je teleološki, to jest: kako stremi prema nekom kraju, kao odbrojavanje sata-bombe. S druge strane, grčka filozofska misao vrijeme je vidjela cikličnim, kao vječan niz vrćenja u krug poput konjića na ringišpilu, zima - proljeće - ljeto - jesen - zima, zima - proljeće - ljeto - jesen - zima, i tako dalje unedogled.
Ono po čemu su ti pogledi kompatibilni jest uvjerenje o tome kako je nekada prije bilo bolje nego što je sada. Jedni su imali viziju edenskog vrta, a drugi minuloga zlatnog doba, nakon čega je nastupila smola. Međutim, kakve to sve ima veze s Lino ladom?
U mikrosekundi okusa Lino lade Gold pronađite odraz svih ikad postojećih težnji savršenog okusa od lješnjaka.
U klasičnoj Lino ladi, gdje su tamna i bijela čokolada odvojeni kao što je dan odvojen od noći, ogleda se prva navedena, judeokršćanska vizija zbilje. U Lino ladi se Gold, kao što joj i ime govori, odražava okus antičkoga zlatnog doba.
Svijetla strana tamnog namaza
U svojoj "Teogoniji" ili "Postanku bogova", drevni je grčki epičar Heziod, bilježeći razdoblja od postanka svijeta naovamo, utemeljio uvjerenje o zlatnome dobu. Nakon toga, uslijedilo je srebrno, pa brončano, pa herojsko, pa željezno doba, u kojemu je i sam Heziod živio. (Današnje vrijeme možda bismo mogli proglasiti protejskim - tvarne preobrazbe koje se odvijaju unutar 3D printera zasigurno nadmašuju očekivanja i najentuzijastičnijih srednjovjekovnih alkemičara).
Po Heziodu, duhovni ostaci bića iz zlatnoga doba Zemlje preživjeli su u obliku dobrodušnih dušića koji su imali savjetodavnu ulogu, poput stručnjaka za poslovni konzalting. Tako je bilo i sa Sokratom, on je također imao svojeg unutarnjeg savjetnika, kojeg je nazivao "daimonionom". Taj δαίμων bio je Sokratov sastojak, isprepleten s njegovom nutrinom kao sjeckani lješnjak s Lino ladom Gold.
Dok su bogovi još razmjenjivali recepte
Lino lada Gold je, dakle, nešto poput ploda Heziodova zlatnoga doba u kojem su bogovi još razmjenjivali recepte. Namaz na bazi kakaovca, koji izvorno dolazi iz aztečkih krajeva gdje su bogovale pernate zmije teško izgovorivih imena, najljepše je kombinirati s palačinkama kakvima su se častili u Grčkoj, toj pradomovini kulinarsko-filozofskih receptura Zapada.
Umjesto staromodnih stihova poput "Lino lada je moje svjetlo i moja tama", okrenimo se dionizijskom slavljenju života i palačinki, dapače; palačinki kao života i života kao palačinki, o čemu pjeva i zagrebački kantautor matoševskog prezimena, Miki Solus.
Život je palačinka, palačinka je život, ali antičke palačinke nemaju normalne sastojke. Homer u "Ilijadi" nijednom ne spominje modru boju, Grci nisu znali da ona uopće postoji jer im nitko nije rekao. Tako u antičkim palačinkama nema mlijeka niti jaja. Pripremiti ih je, ipak, lako.
Ovo je jedan od načina:
Grčke palačinke
Trebat će vam: 100 grama mekog brašna, 8 žličica meda, 1 žličica sezama (po želji), 1 žličica maslinovog ulja te 200 mililitara vode.
Saspite brašno u posudu, postupno ulijevajte vodu te pjenjačom miješajte dodajući usput četiri žličice meda. Zatim zagrijte tavu u kojoj ćete odmah ispržiti sezam, sve dok ne požuti. Sjemenke zatim ubacite u posudu sa smjesom za palačinke, da bi potom njezin sadržaj - nakon što zagrijete ulje u tavi - dio po dio izlijevali u njezin okruglasti kalup i pretvorili u palačinke.
Gotove palačinke premažite medom i, po uzoru na Sokratovog daimoniona, Lino ladom Gold, i -voilà! - dobili ste antičke palačinke, u kakvima su uživali i bogovi Heziodova zlatnoga doba.
Izvor: www.direktno.hr
:(Još nema komentara