Kad postanete stručnjak u pravljenju kandiranog voća ili stručnjak u traganju za njima po dućanima te ne budete mogli zamisliti kolač bez njih, probajte ih, osim u dizana tijesta i keksiće, dodati riži na mlijeku, pudinzima, ukrasite njima sladoled, palačinke ili voćnu salatu.
Ponekad, uz mnoštvo pralina, bombona, keksića, zaboravim na kandirano voće kao slatki užitak, grickalicu, nagradu nakon napornog dana. Kao da se radi o Pepeljugi, čiji je zadatak da služi drugima. Nekako ga poistovjetim sa žele bombonima. Uh, koja pogreška!
Kandirana bundeva i arancini obavezni su u sicilijanskim slasticama u kojima se dodaju siru .
Kandirano voće je jednostavna i jeftina delicija, koja ako je pripremljena na tradicionalni način, ima nezaboravni miris i okus. Ako moram birati, najdraži su mi arancini, tj. kandirana korica naranče, mada ne zaobilazim ni koricu limuna. Nedavno sam otkrila da volim i kandiranu bundevu i đumbir. A da ne pričamo o onima napola umočenima u otopljenu tamnu čokoladu.
Kandirano voće ima dugu povijest, što i nije čudno ako znamo da se radi o komadićima voća kuhanima u šećernom sirupu. Znači, voće plus šećer plus voda. I to je to! Način konzerviranja koji su poznavali u starim civilizacijama Mezopotamije i Kine, kasnije starog Rima. Međutim, tek su Arapi počeli kandirano voće koristiti kao slatkiš koji se jede samostalno ili dodaje u složenije kolače. Pod nazivom "kandirano voće" ne podrazumijevamo samo voće poput višanja, trešanja, marelica, kestenja, već i njegovu koricu što je slučaj s agrumima, korijenje poput đumbira, povrće poput bundeve, cvijeće poput ruža i ljubičica. Osim toga, volim misliti da je kandiranje način recikliranja ostataka, korice agruma, ali i lubenice, bundeve, dinje.
Kandirano voće je znak raspoznavanja brojnih kolača i slastica, u smislu da se ne radi o sastojku koji se može, ali i ne mora, dodati. Brojni božićni kolači ih nezaobilazno sadrže. Njemački christstollen i talijanski panettone pripremaju se uz dodatak kandirane korice naranče i limuna. Kandirano voće može se dodati u tijesto za kuglof. Kandirani đumbir daje neodoljivu slatko-pikantnu notu keksima s đumbirom, a jarkocrvena kandirana trešnja prekrasan je ukras običnim keksima s maslacem. Kandirana bundeva i arancini obavezni su u sicilijanskim slasticama u kojima se dodaju siru ricotti. Oni su tajni sastojak "cassate siciliane" i "cannola".
Kandirano voće je jednostavna i jeftina delicija koja ima nezaboravni miris i okus.
Kad postanete stručnjak u pravljenju kandiranog voća ili stručnjak u traganju za njima po dućanima te ne budete mogli zamisliti kolač bez njih, probajte ih, osim u dizana tijesta i keksiće, dodati riži na mlijeku, pudinzima, ukrasite njima sladoled, palačinke ili voćnu salatu.
Iz meni nepoznatog razloga veliki broj djece ne voli kandirano voće. Ono se nekako veže za ukuse odraslih. Ako je to i kod vas slučaj, a ne želite ga preskočiti u pripremi kolača, sameljite ga zajedno sa šećerom (može u multipraktiku). Na taj način će njegov okus biti "prisutan" u kolaču, ali se neće vidjeti, niti osjetiti pod zubima.
Osim "običnog" kandiranog voća, postoji i ono "na pariški". Pod tim nazivom se označava kandiranje kad se na kraju postupka voće prekrije šećernom glazurom, što mu daje prepoznatljivu bjeličastu patinu. Jedan od slavnijih slatkiša dobivenih kandiranjem na pariški je "marron glacee", tj. kandirani kesten. On je glavni sastojak "montblanca", slavnog francuskog kolača u obliku planine, prekrivenog šlagom i komadićima kandiranog kestena.
:(Još nema komentara