Kao što već mnogi znaju,coolinarike su na inicijativu bake todebo krenule u posjete djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Nazorovoj,nastavilo se u Selskoj 132,a danas smo uz dogovor mihovil s ravnateljem Doma u Brezovici,posjetili i taj Dom.Našim zagrebačkim članovima u akcijama su se pridružile i članice drugih gradova.
Ovo je naša mala ekipa,koja je danas posjetila Brezovicu:mihovil x2(2najmlađa člana ekipe mihovil SMSZ negdje su u akciji s djecom),izka i sephia u društvu ravnatelja Doma,gospodina Zorana Kljajića čijom smo ljubaznošću ušli bar na kratko u njihov život koji baš i nije lak,ali ga osoblje svojim zalaganjem čini lakšim i ljepšim.Mjesto sastanka Remetinečka cesta,15h i 40 min.Stižem prva,a ubrzo zamnom i ekipa mihovil.Za njima stiže auto kao u filmu;lenazg šalje po šogorici i šogoru kolače koje je pripremila za dječicu🙂Na žalost u zadnji trenutak lenazg morala je odustati zbog bolesti,ali je vrijedno pripremila kutiju kolača za djecu😇 Hvala leninoj šogorici i šogoru koji su se potrudili da kolači stignu onima kojima su namijenjeni😉Vanjica je također poslala kolače jer nije bila u mogućnosti doći.Očekivali smo danas lijepo vrijeme,ali hladan vjetar nam nagovješta boravak u zatvorenom prostoru,a imali smo divne planove🙁.Krećemo prema Brezovici,mihovil vodi jer oni su tamo "stari znanci".
Ubrzo stižemo u Dom.Jako lijep i njegovan okoliš što odmah primjećujem.Ubrzo nam se pridružuje i naša izka s paketima i kolačima u pratnji svoje jače polovice.Unosimo pakete koje su poslale naše drage zadranke tzv.Zadarski klan,draga lakalu čiji paket je doputovao iz Splita i sretni smo što ćemo razveseliti dječicu.Pridružuje nam se i nekoliko članica Udruge "Zahvalnost" i upoznajemo se s njima🙂
S osmijehom nas dočekuje ravnatelj gospodin Zoran Kljajić i ljubazno nam pokazuje prostor uz nekoliko riječi o povijesti Doma.Iznenađena veličinom prostora gledam širom otvorenih očiju i čini mi se da bih se lako izgubila.Zahvalni smo što su nam dopustili da uđemo u njihov svijet i podijelimo s njima radost .
Krećemo u obilazak i čini se kao u bajci;oslikana vrata,zanimljiva priča,a iza vrata vesela dječica koja nam jure u susret želeći zaokupiti našu pažnju.Razgovaramo s njima,upoznajemo ih,pokušavamo im zapamtiti imena.Tu su i dva Josipa,pa koristimo prigodu da im čestitamo imendan.Prostori gdje borave i spavaju jako su lijepo uređeni,vidi se trud ljudi koji s njima rade kao i njihova kreativnost.Prostor im je podijeljen na "kućice" i iza svakih vrata krije se nova priča.Naravno da nije sve baš veselo,jer ima dječice koja imaju tjelesne teškoće,vezana su za kolica i teško je biti u njihovoj blizini a ne moći im pomoći.Imali smo namjeru s njima otići na šetnju dvorištem,ali su nas vjetar i hladnoća spriječili u tome.Vrijeme je brzo prošlo,nekolicina dječice pratila nas je cijelo vrijeme poput pčelica i pokazivala nam svoj dom.
Vrijeme je brzo prošlo,doći ćemo opet,a do slijedećeg susreta ostavljamo im malo slatkih kolačića da zaslade dan.
Slikanje za kraj i odlazak.Ekipa mihovil ostaje još na sportskom nogometnom druženju s djecom,a izka i ja uz logistiku njene jače polovice, na kavu,još malo srediti dojmove.Bio je to još jedan dan koji potiče na razmišljanje o tome kako i mala djela mogu biti velika.Vratila sam se zadovoljna jer svaki dječji osmijeh vrijedan je,a ako ga možemo izmamiti,bogati smo ❤️
:(Još nema komentara