Moj otac nije mi govorio kako da živim, samo je živio i pustio me da promatram.
Krug života...
Jato roda, kao i svake godine, letjelo je na jug.
U jednom od mnogobrojnih jata , jedno muško mladunče nije imalo dovoljno snage izdržati cijeli put. Otac uzme mladunče na svoja leđa i nastaviše let.
Iznad oceana otac upita svoga sina. - Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na svojim leđima, isto kao i ja tebe sada?
- Da, tata, nosit ću te....
Otac se iznenada nagne i na jednu stranu i zbaci sina sa leđa. I pusti ga da sam leti.
Sljedeće godine ponovila se ista priča: mladunče rode nije opet imalo dovoljno snage da leti samo, i otac ga uze na svoja leđa. Iznad oceana otac ponovo pita sina, da li će ga nositi na leđima kada otac ostari.
- Naravno, tata, da ću te nositi. – odgovori mu sin.
Otac učini isto kao i prošle godine i zbaci ga sa leđa da leti samo....
Treće godine, ponovo krenuše na jug i otac opet uzme sina na leđa kad su bili iznad oceana, pa ga još jednom upita:
- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na leđima kao što i ja sada tebe nosim?
- Neću, tata.
- Zašto?
- Zato što ću tada nositi svoje dijete....
Moj otac nije mi govorio kako da živim, on je živio i pustio me da ga promatram...
:(Još nema komentara