Dizano tijesto je za neke bauk, za druge opet čas posla, ali to je tako, sve zavisi o vašim sklonostima, iskustvu, volji, dobrom učitelju, velikoj dozi strpljenja, kažu da kada ih napravite stotinu možemo razgovarati i o umijeću, Ne kaže se ipak uzalud da je ponavljanje majka znanja, upravo se tu radi o spretnosti koja se stiče ponavljanjem, isprobavanjem....
Ukratko dragi moji ovo vam je priča o jednom tijestu, malo brašna, mlijeku kvascu ili germi, odnosno vrsti, a to je dizano tijesto, kvašeno, ili kako bi rekli u mom kraju tijesto ukiselo, jedan od vodećih predstavnika je svakako gužvara, neki kažu makovnjača, orehnjača, ali to je to... samo su nazivi drugačiji od mjesta do mjesta
Dakle gužvara, nadjevi mogu biti različiti, orasi, mljeveni mak, svježi sir, kombinacija kakaoa i grožđica, čak i pekmez i to onaj domaći, svakako bih tu spomenula i onaj od mljevenih rogača i suhih smokava, varijacije su razne, samo pustite mašti na volju. Kao što rekoh za dobro dizano tijesto treba vremena, puno strpljenja, ponavljanja, dobri sastojci i još ponešto, rekla bih mali trikovi za uspjeh koji se stiču godinama iskustva i isprobavanja i eksperimentiranja, nije dovoljno samo gledati kako ga netko pravi i misliti pa to je barem lako, treba pokušati sam jer svaki pokušaj pa čak i potpuni promašaj se računa.
Nekada se nije mnogo upotrebljavala vaga, tijesto se mijesilo onako od oka, otprilike... sjećam se da je mama imala jednu plastičnu zdjelu koja joj je služila kao mjera za dvije gužvare, tj. koliko je u nju stalo brašna, malo više od polovine, jer su se morali dodavati i drugi sastojci naravno, mlijeko, topla voda, germa, margarin ili maslac, domaća jaja koja daju tijestu onu finu žućkastu boju, malo šećera i soli naravno... glavna zamka pri mješenju leži u tome da ne smijete stalno dodavati brašno, jer se smjesa lijepi, ali to mora tako biti, nego u tu svrhu vam služi posuda sa mlakom vodom u koju umačete ruku kojom mijesite tijesto... ako dobijete pretvrdo tijesto onda vam je trud bio uzaludan... naravno da ne zaboravim prostorija u kojoj radite mora biti topla, a umješeno tijesto se mora dobro zamotati i staviti da se diže na toplom mjestu... ja recimo koristim onu posudu sa poklopcem i tu nema problema, sve je to naravno napredak, a mama je tijesto umotavala, stavljala obavezno gore i pernati jastuk i kraj peći i to je to... kada je tijesto uskislo, treba ga ponovno malo premjesiti, pažljivo smotati da se dobije onaj tzv. puž, te ponovno ostaviti na toplome još neko vrijeme da se obujam poveća, tek tada se namaže odozgo nečim po želji, maslacem i to otopljenim ili razmućenim jajem ili samo žutanjkom...
Ali nije tu samo gužvara, imamo mi još mnogo toga recimo ovo.
To su naime buhtle i kiflice, a može i ova pogača i savici od dizanog tijesta punjeni šunkom i sirom....slani štapići posuti kimom... izbor je veliki, na vam je samo da odaberete zar ne i uživate, kako u pripremi tako i u konačnom rezultatu....
Zaboravila sam reći da se tijesto mijesi najbolje ručno, jer samo tako možete osjetiti tvrdoću i konzistenciju tijesta, kažu da s mikserom nije to, iako je brže... ali tako kruže priče da je ruka ipak nezamjenjiva, vam ostavljam na volju što vam je brže, draže ili ste već navikli. Znate moja ujna je znala reći da kada se mijesi tijesto ukiselo, trebaš se dobro oznojiti jer bez toga nema ni rezultata, do tog istog zaključka sam došla i sama, da je tijesto gotovo kada me već boli ruka i rame, a znoj na čelu da i ne spominjem. Shvatitie ovo kao malu šalu, potrebu, što je s priborom, treba vam jedna posuda, malo veća, za razvaljivanje razvijač ili rasukač, oklagija, drvena daska možda još ona od mame ili bake, ali razvaljati tijesto možete i na vašoj radnoj površini bez brige, odgovarajuća tepsija i još ponešto, naravno i vaša vrijedna ruka.
Vječno je pitanje da li uzeti suhi ili svježi kvasac... nakon nekoliko greškica, ali naravno malih ha,ha,ha, odlučila sam dizano tijesto ubuduće raditi s suhim kvascem i rezultat je dobar i to svaki puta, jer svježi kvasac zna biti svakakav, pa se tijesto i ne uskisne, ali svakoj se nevolji doskoči zar ne...
Za sve što radite u životu treba vremena, volje, strpljenja, ponekad i bezbroj pokušaja, pa tako vam je to i s tijestom, možda nije baš neka usporedba, ali ostqavljam vama da odlučite i procijenite. Ovo je bilo moje viđenje pravljenja dizanog tijesta, koje je vaše... veliki pozdrav od autorice ovih redaka, koja veoma često ima ruke uprljanje brašnom...
:(Još nema komentara