Svaka obitelj priprema ga na svoj način i po vlastitom ukusu, tako da se količina sastojaka može mijenjati, ali i sami sastojci. Može biti više ili manje crvenkast, više ili manje mljeven.
Iako je vrijeme u kojem su Indijanci kao bez duše jurili na konjima protiv Španjolaca već davno prošlo, jedno jutro mi se učinilo da se možda i varam.
Usred velike avenije zakrčene osobnim automobilima i autobusima odnekuda je osvanula grupica Mapuchea, i to na konjima. Bez naočala i škiljeći, uspjela sam primijetiti da većina ima dugu kosu i da su umotani u chamanto (vrsta kratkog poncha).
Kasnije su na vijestima objasnili da se njihov vođa, Aucán Huilcamán, namjerava kandidirati za predsjednika, te da se na konju uputio predati potrebne dokumente. Na žalost, kandidatura mu je propala zbog birokratskih zavrzlama, a meni je još dosta dugo nakon toga, u glavi odzvanjao topot njihovih konja.
Španjolci su ih nazivali Araukancima (ne zna se pouzdano što znači to ime, jedna od mogućih verzija jest da riječ Araukanci dolazi od aucca, što na jeziku quechua znači neprijatelj), no oni to nikada nisu prihvatili, smatrali su se i još uvijek se smatraju, ljudima zemlje(mapu = zemlja, che = ljudi).
O njihovoj kuhinji općenito se ne zna baš previše, a i oni sami pomalo su je zapostavili, zamjenjujući svoja originalna jela tjesteninom i rižom. No, osnovni začin njihove kuhinje, upotrebljavaju gotovo svi u Čileu, pa bili oni ili ne Indijanci Mapuche.
Merkén je neka vrsta indijanskog curryja, odnosno mješavina začina, koji se može pronaći samo u Čileu, te ima karakterističan okus i miris. Sastoji se od jedne vrste ljute paprike (ají cacho de cabra), sjemenki korijandara i soli. Naizgled jednostavno, ali sam je put do tog crvenkastog praha malo duži.
Prvo se uberu zelene paprike i ostavljaju se da dozore, kada poprime crvenu boju, spremne su za sušenje na suncu, a zatim se vješaju na konac i stavljaju dimiti, pa se tek nakon toga spremaju. Tako dobivene paprike usitnjavaju se u mužaru i miješaju s popečenim sjemenkama korijandara i soli. U cjelokupnoj mješavini ne bi trebalo biti više od 20% soli, maksimalno 70% ljute paprike, i 10% sjemenki korijandara.
U biti, ne postoji samo jedan recept za pripravljanje merkéna. Svaka obitelj priprema ga na svoj način i po vlastitom ukusu, tako da se količina sastojaka može mijenjati, ali i sami sastojci. Neki mu čak dodaju češnjak i origano. Može biti više ili manje crvenkast, više ili manje mljeven.
Koristi se za začinjavanje mesa, ribe, povrća, dodaje se pirjanim jelima, varivima, čak ga stavljaju i u pršut.
Isto tako može poslužiti za obranu od vampira zahvaljujući ogromnom postotku ljutila (ono što je za nas češnjak, u Južnoj Americi je ljuta paprika).
Isabel Allende u svakom začinu i aromatičnoj travi vidi potencijalni afrodizijak, ali da bi bio učinkovit, onaj tko ga uzima, naravno, mora to znati.
Po tom pitanju merkén je više nego djelotvoran, jer čak i ako se sipa potajno, žrtva će uvijek znati...
Izvor slika: roboppy (naslovna slika) i slowfoodchile1001 (slike u tekstu).
:(Još nema komentara