Subota...sunčan dan kao stvoren za radove u vrtu. Nakon kiša što su počastile zemlju, sve je oživjelo i više je nalik proljeću, nego jeseni u koju smo zakoračili....
Kapi rose blistaju na travi što se poput feniksa izdigla iz još donedavno suhe zemlje, zazelenjela mirisna i sočna pozivajući na košnju koju sam odgodila kako bih još malo uživala u vlatima trave što se blago povijaju na vjetriću. Uklanjam ocvale biljke i gledam livadu prepunu malih humkica koje su krtice konačno uspjele napraviti u rahloj zemlji. Iza kuće pronalazim mali bijeli klobučić, kopkam oko njega i gle...pečurka, lijep primjerak! Gledam ga zadivljeno i pitam se od kud se stvorio ❓
Kamenjar koji je u proljeće dobio svoje stanare, začinsko bilje, danas je na redu za uređivanje. On je moja nova vrtna ljubav. Nakon kiše obrastao je dragoljubom koji je doživio svoj ponovni procvat.
Plijevim korov, kopkam zemlju kojoj je kiša oslobodila mirise i osjećam se proljetno. Ali miris je jesenji, zemlja tako ne miriše u proljeće i uvijek bih mogla prepoznati kojem godišnjem dobu pripada. Dodirujem kadulju, budi asocijaciju na vječnost, na Stari Rim čiji ostaci leže možda baš tu, pod mojim nogama....Kopkam između grmova u slatkom osjećaju blaženstva. Svaki grmić ima svoj miris koji omamljuje. Čubar, predivan oštar miris širi se zrakom, pomiješan s mirisom vlažne zemlje. Timian treperi u nosnicama da bi ga zamijenio miris vlasca koji doživljava friziranje i nadjačava prijašnje mirise. Ružmarin; svadba, marinada... miris me asocira 😍Miješaju se mirisi pokušavajući nadjačati onaj prethodni, a zajedno čine sklad. Dragoljub se provlači između kamenja spreman na novi život. Počastio me je novim cvjetovima! Mažuran, topli miris osvaja me na prvu, provlačim prste kroz njegove mirisne grančice....miris zemlje pomalo se gubi...Moj ovogodišnji miljenik miloduh, cvate predivnim ljubičastim cvjetićima. Njega posebno volim, dugo sam ga čekala da dođe u ovo mirisno društvo. Otimam moje biljčice iz zagrljaja slaka koji im pokušava oduzeti život. Limunkasti miris majčine dušice (timiana, imam ih nekoliko vrsti ), stvara mirisnu ravnotežu. Ruta, divno miriše.... Sredinu kamenjara krasio je koromač, ocvao je pa režem grane i spremam sjemenke za začin. Ispod njega, skriven u sjeni tiho cvate bosiljak. I tako završih krug . Kamenjar zrači novim sjajem, oko njega aura mira i božanskih mirisa.
Uklanjam ocvale suncokrete s kojih su ptičice uzele svoj dio sjemenki i zadovoljno cvrkuću. Nestašno oblijeću male sjenice kao da mi žele reći da ih ne zaboravim kad stisne zima.
Primjećujem da ove godine i naše dunje mirišu. Već sam se pitala gdje je nestao taj starinski miris koji svi poznajemo? Žute, zrele, uskoro će se naći u mojoj kuhinji.
Povrtnjak je skroman, kelj i kupus s ponekim trulim listom mirišu na jesen. Raštika se razigrala, ne želi iznevjeriti Cool prijatelja (gonzo1) koji mi je poslao sjeme 😀Cvjetovi mahuna krase gole stabljike. Ubirem plodove, izvlačim iz zemlje poriluk, baš ga volim! Privukao me je i hren, pa vadim par korjenčića za fini Memin odrezak kojem se unaprijed veselim😋
Čizme mi upadaju u mokru zemlju skupljajući teško blato, koraci postaju sve teži. Koračam kroz travu i oslobađam se blata. Koraci su opet laki! Ljetne vrućine bile su kobne za vinogradarsku breskvu. S tugom joj režem grane, bila je dar drage prijateljice.
Suton polako pada, sunce se povlači na počinak, spremam se na odlazak. Ispraća me miris vlažne zemlje kojoj će noć donijeti rosni pokrivač.
:(Još nema komentara