Namjera mi je da pokušam sendviču vratiti dostojanstvo koje zaslužuje. Zašto? Zato što mnogi nutricionisti smatraju da može postati zdravom zamjenom za kompletan obrok, ali prije svega zato što ih obožavam!
Potpuno neopravdano, većina ljudi sendvič doživljava kao drugu riječ za izgovor koju upotrebljavamo, redom, kad je hladnjak prazan, kad nemamo vremena, kad je dijete samo kod kuće, kad nam se ne da sjedati za stol. Lošoj reputaciji sendviča ne pomaže ni njegova definicija koja glasi „dva komada kruha s nečim između“.
Tko je 80-ih godina živio u Zagrebu, zasigurno se sjeća kada je u Teslinoj otvoren sendvič-bar ispred kojeg je u dva sata nakon ponoći bila najveća gužva.
E, pa sendvič nije tako jednostavno jelo, kako na prvi pogled možda izgleda. Osim što se kruh razlikuje po oblicima i sastojcima, nepregledna prostranstva otvaraju nam se vezano za drugi dio definicije, točnije, što čini to „nešto između“.
Namjera mi je da pokušam sendviču vratiti dostojanstvo koje zaslužuje. Zašto? Zato što mnogi nutricionisti smatraju da može postati zdravom zamjenom za kompletan obrok, ali prije svega zato što ih obožavam!
Očito nisam usamljena u svojoj strasti jer se navodno u svijetu svakodnevno pojede, što ujutro, što tijekom stanke za ručak, u školama, na izletima, pred televizorima, više od dvije milijarde sendviča!
Neki su ga čak uzdignuli na pijedestal nacionalnog jela, poput Urugvajaca. Njihov ljubljeni chivito, koji s pravom možemo svrstati u supertešku kategoriju među sendvičima, između dva komada kruha podrazumijeva meso, slaninu, jaje, zelenu salatu, luk, rajčicu, sir i majonezu.
Da ostanemo u susjedstvu, Venezuela i Kolumbija mogu se pohvaliti sendvičima koji kao osnovu imaju tzv. arepas, pržene ili pečene okrugle džepiće od kukuruznog brašna koji se pune mesom, grahom, sirom, kukuruzom.
Na drugoj strani svijeta, u Vijetnamu, može se kušati slično čudo od sendviča, pod imenom Banh Mi, nastalo kao spoj dviju kuhinja iz doba francuske kolonizacije Indokine. Osnovu čini francuski baguette, u koji se stavi svinjetina, marinirana u đumbiru, ribljem umaku (fish sauce) i korijandru te korjenasto povrće poput mrkve ili daikona, također mariniranih u šećeru i rižinu octu.
Jedan od najpoznatijih sendviča na svijetu je francuski Croque Monsieur koji čak i Proust spominje u svojim Potragama, a nije ništa drugo doli tost, kako se popularno naziva u drugim zemljama – dva plosnata komada kruha sa šunkom i sirom, pečeni u tosteru ili pećnici. Složenije varijante traže dodatak bešamel umaka, a „ženska“ verzija, tj. Croque Madame, predviđa jaje na oko položeno na gornju stranu sendviča. Moguće ih je naći u svakom francuskom kafiću.
Doner Kebab vrlo je ukusan turski sendvič koji se priprema od kebab mesa, pečenog na osi s koje se nožem skidaju ili točnije stružu ispečeni tanki komadi mesa (s iznimkom svinjetine), luka, rajčica, krastavaca, harissa umaka, smještenih u kruh poput okrugle pogače, pite ili čvršćeg somuna. Najčešće se prodaju u malim dućanima.
Danski Smorrebrod otvoreni je sendvič od raženog brašna te dimljenog lososa, haringi i jaja.
U Sjedinjenim Državama, ako preskočimo hot-dog i hamburger, koji predstavljaju posebnu kategoriju, najpoznatiji sendvič je svakako Peanut Butter and Jelly, točnije, maslac od kikirikija i marmelada namazani na kruh četvrtastog oblika. Meni najdraži američki sendvič je Lobster Roll, i to ne uobičajeni Maine Lobster Roll koji sadrži hladno meso jastoga u duguljastom sendviču s majonezom, lukom i paprikom, već onaj topli, ili Connecticut, začinjen maslacem i limunom.
I amarcord za kraj! Tko je 80-ih godina živio u Zagrebu, zasigurno se sjeća kada je u Teslinoj otvoren slavni kiosk Pingvin. Sendvič-bar ispred kojeg je u dva sata nakon ponoći bila veća gužva nego u podne! Ako dotad niste voljeli sendviče, sigurno ste promijenili mišljenje kada biste, izgladnjeli nakon provoda, pojeli dva najukusnija komada kruha s „nečim između“!
:(Još nema komentara