Najveća cijena

Najveća cijena

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine promatrao prolaznike. Neka se djevojčica približila trgovini i prislonila nosić na izlog. Kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta.
Ušla je odlučno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.
"To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao dar?"
Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: "Koliko novca imaš?"
Ona se podiže na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
"Hoće li biti dovoljno?", upita ponosno. "Željela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo mamu, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Uvjerena sam da će je dar vrlo obradovati. Njene su oči iste boje kao taj dragi kamen."
Trgovac je otišao u malu prostoriju i sa zlatno crvenom vrpcom ukrasi kutijicu.
"Uzmi i pažljivo ponesi", reče devojčici.
Ona uzme paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine.
Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim modrim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac pažljivo zapakirao i upita:
"Ova je ogrlica kupljena u vašoj trgovini?"
"Da, gospođice."
"Koliko je koštala?"
"U mojoj trgovini cjene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca."
"Moja sestra je imala nesto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"
Trgovac zatvori kutijicu, složi omot i vrati je djevojci.
"Vaša je sestra platila najveću cijenu: dala je sve što je imala".