Kupusnjače spadaju u grupu skromnog zimskog povrća, jeftinog i izdržljivog. Izvor su cijele abecede vitamina i minerala te svestrane u pripremi.
Dok stojimo pred ulaznim vratima i tražimo ključ u uvijek prevelikoj torbi, već pogađamo što se kuha za ručak! Kad zakoračimo u hodnik, smrad kuhane brokule ili cvjetače otvara nam apetit! Jedinstvena situacija, koju možemo još jedino usporediti s tartufom i određenim sirevima, kada neugodan miris obećava gozbu!
Nema sumnje, kruciferno povrće ili kupusnjače smrde dok se kuhaju. Gadno smrde. Sirove nemaju mirisa, zagonetne poput krumpira, ali tek što ih spustimo u ključalu vodu, nestaje svaka sličnost s blatnjavim gomoljem.
S godinama naučimo voljeti kupusnjače, njihov slatkasti okus koji možemo kombinirati s mnoštvom drugih namirnica te kuhati na još više načina.
Cvjetača, kelj, brokula, kupus, prokulica, spadaju u grupu skromnog zimskog povrća, jeftinog i izdržljivog. Osim što su izvor cijele abecede vitamina i minerala, njihova najvažnija karakteristika je svestranost. U djetinjstvu smo ih uglavnom dobivali na tanjur u obliku sirove salate, variva ili s lešo krumpirom, ovisno o zemljopisnoj dužini.
Nije više tako. U posljednje vrijeme, kupusnjače su stavljene na počasno mjesto koje zaslužuju. Dostupnost novih sastojaka, tehnika pripreme hrane, recepata, miješanja nacionalnih kuhinja, otkrili su nove mogućnosti neuglednog povrća.
I dalje se jede sirovo, ali se dosadnoj salati od kupusa dodaje nar, orasi, balzamički ocat, jabuke. U posljednje vrijeme sve je popularniji i cous-cous od sirove cvjetače, koji se priprema tako da je sitno nasjeckamo rukom ili sjeckalicom.
U obliku umaka za tjesteninu, cvjetača i brokula se koriste već odavno, doslovce stoljećima unazad, u južnim dijelovima Italije. Tjestenina sa cvjetačom se na Siciliji priprema tako da se u istoj vodi skuha povrće i tjestenina te nakon toga stavi u tavu s maslinovim uljem, grožđicama, pinolima, a prije posluživanja se pospe preprženim krušnim mrvicama. U pokrajini Apulji, jedu se mladi listovi i cvjetovi brokule s «orecchiettama», tjesteninom u obliku školjki.
Godinama naučimo voljeti kupusnjače, njihov slatkasti okus koji učimo kombinirati s mnoštvom namirnica.
Kupusnjače se mogu nakon kratkotrajnog kuhanja, zapeći u pećnici, s dodacima, poput krušnih mrvica, parmezana, slanine pa do složenijeg bešamela ili pravog slanog crumblea sa zobenim pahuljicama, maslacem, bademima ili nekim drugim orašastim voćem. Slatkaste prokulice odlično se slažu sa slaninom ili kobasicama te ih također možemo zapeći ili popeći u tavi. Brokulu i cvjetaču, posutu začinima poput curryija, dimljene paprike, kurkume ili samo solju i paprom, možemo zapeći u pećnici na grill opciji.
Pohana cvjetača ili prokulica, koristeći lijevano tijesto ili klasično pohanje brašno-jaje-mrvice odlični su kao grickalica ili glavno jelo.
S kupusnjačama, kao uostalom s velikom većinom povrća možemo skuhati juhu. Gustu i kremastu, kao i onu u kojima su prepoznatljivi komadi različitog povrća. Odlične su kombinacije s mahunarkama, poput brokule i slanutka ili drugim povrćem, kao što je cvjetača s korijenom celera.
Od bistrih juha možemo početi od tradicionalnog ukrajinskog boršča sa ciklom i kupusom, preko toskanske ribollite koja se priprema s grahom i raštikom pa sve do bosanskog lonca s mesom, korjenastim povrćem i kupusom. U zimskim juhama odlično će doći i kombinacija kelja i ječma.
Nevjerojatno je koliko ima recepata s neuglednim, smrdljivom kupusnjačama, koje nismo spomenuli. Pire od krumpira možemo zamijeniti onim od cvjetače, skuhati rižot s brokulom, sarmu umotati u listove kelja, iskoristiti ga u quichevima i slanim štrudlama.
:(Još nema komentara