Portugal

Geografski položaj

Nacionalno jelo je sušen i soljen bakalar (), za kojega Portugalci vole reći da ga pripremaju na 1001 način.

Portugal leži zapadno od Španjolske, a svojom se južnom obalom proteže duž Atlantskog oceana. Na njegovu zapadu i jugozapadu, dublje u Atlantskom oceanu nalaze se otoci Azori i Madeira.

Sjeverna i centralna regija gusto su naseljene i obilježene rijekama, dolinama, šumama i planinama. Najviši gorski lanac je Serra da Estrela, s vrhom Torre od 1 993 m.

Moćan krajobraz sjevera bogat je poljoprivrednim kulturama poput kukuruza, krumpira i raži. Centralna i sjeverna regija su manje zelene, svejedno bogate maslinovim stablima, vinogradima, stablima naranči i smokvi, a u proljeće kada bademova stabla procvjetaju punim zamahom izgledaju upravo zadivljujuće.

Cijela je zemlja topla od travnja do listopada, s manjim odstupanjima na sjeveru, dok južna regija Algarve sredinom ljeta može dosegnuti neugodno vruće temperature.

Povijesni utjecaj

Neovisna kraljevina od 1143. godine, Portugal je ustanovio svoju kontinentalnu granicu davne 1297., čineći jednu od najstarijih nacija Europe.

Njegova geografska lokacija duž obale Atlantskog oceana odredila je usmjerenost k moru.

1415. godine Portugalci su otplovili na svoje epsko putovanje, koje im je omogućilo otkrivanje morskog puta do Indije, Brazila, Kine i Japana i osnivanje naselja na istočnoj i zapadnoj obali Afrike. Portugalski jezik postaje jedan od najraširijenih u svijetu, a Portugalci privilegirani izlaganjem različitim civilizacijama.

Bogatstvo spomenicima, umjetnička i arheološka baština svjedokom su ne samo 850 godina povijesti okružene stranim kulturama, nego i prisustva drevnih naroda: Kelta, Vizigota, Rimljana i Arapa.

Gibraltar je udaljen od portugalske obale samo 100 kilometara, stoga ne čudi orijentalan miris Portugala, koji su između ostalog donijeli i arapski osvajači iz Maroka svojom vladavinom Portugalom u 10. stoljeću.

Karakteristike kuhinje

Bogatstvo spomenicima, umjetnička i arheološka baština svjedokom su 850 godina povijesti okružene stranim kulturama.

Na povratku sa svojih velikih istraživačkih putovanja do Dalekog istoka, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, Portugalci su donijeli i proširili Europom različite začine (papar, đumbir, čili papričice i cimet) korištene kako bi obogatili okus hrane, kao i brojne egzotične proizvode koji su uskoro postali svakodnevicom europskog kontinenta, kao što su čaj i riža s Dalekog istoka, rajčice i krumpir iz Južne Amerike.

Zbog toga, ali i brojnih drugih razloga, posjet Portugalu prava je prilika za užitak u raznolikosti okusa i ugađanju gurmanskom nepcu.

Dobro jelo u Portugalu mora započeti juhom. Najpoznatija juha je caldo verde, gusta juha od usitnjenih kobasica i krumpira, podrijetlom iz Minha. Najčešće je popraćena tradicionalnom portugalskom kobasicom chouriço i maslinovim uljem.

Zateknete li se u Ribateju, svakako kušajte sopu da pedra, doslovno prevedeno "juhu od kamena", koju prati i zgodna priča. Legenda kaže da ju je izumio svećenik koji je htio načiniti juhu, ali je jedini sastojak koji je imao bio "kamen". Tako je redom idući od vrata do vrata pitao ljude da mu daju samo još jedan sastojak za juhu te na svom putu prikupio dovoljno namirnica i načinio, pogađate, sopu da pedra.

Alantejo slavi svoju juhu sopa de cação, načinjenu od kruha i ribe, kao proizvod siromaštva te regije i osebujne imaginacije lokalnog stanovništva. Kruh je osnovna namirnica te regije, a uz dodatke aromatičnih trava rezultira izvrsnim migas i açorda.

Cozido à portuguesa (gulaš od teletine i svinjetine, povrća i različitih kobasica) najtradicionalnije je portugalsko jelo.

Vrlo je teško iz velike ponude mesnih jela načiniti izbor. Cabrito assado no forno (jaretina pečena u pećnici), recimo, služi se za Uskrs. Chanfana (janjetina pirjana u crvenom luku) podjednako je ukusna, a pečeni odojak i goveđi kebab na roštilju bit će pravi odabir.

Među Portugalcima najomiljenije jelo je bitoque (biftek s pečenim jajima na vrhu).

Dimljeno meso, posebice presunto (pršut), chouriço, kobasice paio i salpicão, zaslužuju posebno mjesto u portugalskom kulinarstvu svojom visokom kvalitetom.

Za morski orijentiranu zemlju ne čudi da je upravo more izvorom inspiracije kulinarskih virtuoza. Caldeiradas (pirjana mesa različitih riba) savršen su primjer fuzije mora i kulinarstva, kao i sardinha assada (sardine s grillav), koje su i glavno obilježje popularnih festivala od sjevera do juga Portugala.

Ukoliko posjetite Portugal, nikako ne propustite kušati jela od dagnji mexilhões, a za ljubitelje laganijih obroka preporučujemo ribu s grilla, primjerice salmonete (cipal) ili linguado (list).

Nacionalno jelo je sušen i soljen bakalar (bacalhau), za kojega Portugalci vole reći da ga pripremaju na 1001 način. Bakalar je i jelo obavezno za božićnu večeru.

Sir, deserti i vina

Sirevi su must portugalske kulinarske ponude. Sir "broj jedan" queijo da Serra, proizvodi se u planinskoj regiji Serra da Estrela, i to od ovčjeg mlijeka. Izvrstan ovčji sir je i queijo Rabaçal (katkad pomiješan i s kozjim), queijos de Niza sir je načinjen od kozjeg i ovčjeg mlijeka, queijo de Castelo Branco ponajviše se ističe u ponudi kozjih sireva, a šampioni u ponudi kravljih sireva jesu queijo da Ilha i ručno rađeni queijo do Pico.

Pri izradi deserta najčešće korištene namirnice jesu jaja, šećer i mašta. Slatki specijaliteti originalno su rađeni u samostanima, o čemu govore i njihovi nazivi: Nebo, Pojas opatice, Opatovo uho... Ništa manje živopisni su i sljedeći slatki specijaliteti: ovos moles de aveiro – kolač načinjen od jaja, mlijeka i cimeta, pastéis de nata – kolač s kremom od jaja i mlijeka, neobičan kolač queijadas, načinjen od sira i graha, arroz doce – puding od riže prekriven cimetom, tradicionalan desert festivala i zabava cijelog Portugala, bolinhos de amêndoa – mali kolačići od marcipana s bademovom kremom kojima će vas ponuditi u turističkoj regiji Algavre... Mogli bismo tako do sutra, no, vjerujte nam, svaki je kolač slađi od onog prethodnog.

Vina su još jednim razlogom za posjet Portugalu. Klima, tlo, raznolikost portugalskog grožđa i kvalifikacije vinara svrstavaju portugalska vina među najslavnije u svijetu. Portugalska vina možemo podijeliti u 2 osnovne kategorije: vinho verde i vinho maduro. Vinhos maduros načinjena su za starenje i sazrijevanje u boci. Pokrajina Minho, njeguje karakteristična vinhos verdes (crvena i bijela), čija pjenušavost varira ovisno o starosti, tehnici i skladištenju.

Nabrojat ćemo samo neka od šampiona vinskih podruma: porto, slatka i sočna malvasia, suhi i opori sercial, polusuho i tamno vino verdelho, bogato i punog okusa boal vino. Shvatili ste, raspon vina proteže se od onih laganog baršunastog okusa, kiselih mladih vina, slatkih muškatnih i voćnih, te vina opore i intenzivne arome.

Za kraj, ne zaboravite izvrsni portugalski obrok začiniti bagaçom ili lokalnim likerima poput amarguinha, načinjenim od gorkih badema.

Travel tips

• Električna energija: 220 V, 50 Hz
• Sustav mjera: metrički sustav
• Zdravstveni rizici: opekotine
• Glavna sezona: od sredine lipnja do rujna, izuzev regije Algarve gdje je mirno jedino usred zime.
• Događanja: romarias (vjerska hodočašća), festas (festivali i fešte) i feiras (sajmovi). Karneval je najveći godišnji događaj, praćen partyjima, paradama i maskama 6 tjedana uoči Uskrsa, potom Braga, Festa de São João koja se u lipnju tradicionalno održava u Portu popraćena uličnim plesom, Feira de São Martinho (Golegã, studeni), izložba konja svih rasa, utrke i borba bikova.
• Najveće atrakcije: Lisabon (glavni grad), Lagos (popularno turističko odredište), Sintra (nekada omiljena destinacija plemstva, npr. Lorda Byrona), Évora (arhitekstonski "dragi kamen" Portugala).