Palačinke su istovremeno najjednostavnija i najkompliciranija poslastica. Toliko su jednostavne da ih niti jedna mama nikada neće odbiti napraviti djeci. A toliko su komplicirane da će vas gotovo svaki restoranski kuhar s prezirom pogledati. Zašto?
Teško je otkriti povijest kruha i svih jela povezanih s otkrićem kruha. Palačinke su jedno od njih. Teško je otkriti kad se dogodio taj nevjerojatni trenutak povezivanja brašna mljevene žitarice s vodom, vatrom i ljudskom genijalnosti. A različitosti jela koja su tako nastala su neizmjerna. Lokalni sastojci, kuhanje, prženje, pečenje ili samo sušenje na suncu daju gomile različitih jela na različitim stranama svijeta. A ustvari je bitna mljevena žitarica pomiješana s vodom i toplinom. I sam okrugli oblik palačinke odaje svoje sunčevo porijeklo kao i kruh, pizza, tortilla, chapati…
Svaka čast svim tim palačinkama svijeta, od američkog do Indonezije, ali prava je palačinka ona naša, austrougarska.
Palačinke su često prvo jelo koje smo voljni naučiti raditi. Početak tinejdžerskog kulinarstva, onaj trenutak kad po prvi puta možemo zadiviti prijatelje prtljanjem po kuhinji. Naravno, sve to posuđe i pribor netko će drugi ponosno oprati.
Recept za palačinke je krajnje jednostavan, ali… Uvijek sam se pitao zašto onda čuvamo mamin papirić iz rokovnika ili bakinu bilježnicu. Za svaki slučaj.
A tek tava! Ona najjeftinija, željezna, koja se nikada ne pere nego samo dobro obriše i tako stvara svoj vlastiti teflon, ta je najbolja.
Gotovo sva djeca svijeta poznaju nešto nalik našoj palačinki. Mali bi Amerikanac rekao da je pancake debeo i suh pa ga treba nečim preliti. Prašak za pecivo ili kvasac ih je udebljao, a sirup od šećernog javora će ih zasladiti. Mali bi Englez rekao da je pancake tanak, malo nauljen, nije se dignuo, ali ima rubiće od mjehurića koji prvi posmeđe. A preliju se limunom i šećerom. U Indoneziji će se palačinka napuniti mrkvom i kupusom. Negdje će mlijeko zamijeniti vodu, s jajetom ili bez njega. Skandinavci će napraviti palačinku manjeg promjera i zvati je plättar. Francuzi će i dalje biti ponosni na crepes Suzzete s narančama dok se tanka palačinka od brašna i vode u Kini zove bao bing i redovito ide uz poznatu pekinšku patku. I ruski blini od heljde su neka vrsta palačinke koja naravno vapi za kavijarom, kiselim vrhnjem i narezanim kuhanim jajima. Kavijar se zagrabi velikom žlicom.
Svaka čast svim tim palačinkama svijeta, od američkog pancakea do Indonezije, ali prava je palačinka ona, austrougarska. Prvi rođak gospođe crepe. S marmeladom od marelica ili čokoladom i orasima. Od mađarske riječi palacsinta do njemačkih Palatschinken pa sve do nastanka od latinske riječi placenta koja znači kolač, ali i posteljicu koja nas hrani u majčinoj utrobi. U stvari, rodili smo se zamotani u palačinku. Nikako ne smijemo zaboraviti deriviranu palačinku Schmarrn ili još poznatiji Kaiserschmarrn. Ili kako bi mi rekli šmarn i kajzeršmarn.
I zato kad vam neljubazni konobar kaže da su palačinke u “vajnšatou“ za dvije osobe, poručite kuharu da ste vi dvije osobe, a on neka izvoli kuhati, a ne komentirati vaše želje. Kako tek ostalo kuha kad mu je problem na brzaka smiješati palačinke.
P.S. Znate li kako se zove ona posljednja palačinka na tanjuru koju nikako da netko uzme i pojede? Kažu da se kao i svi posljednji komadići hrane na zajedničkom pladnju, zove – "stidak". Nikada nisam imao tih problema.
:(Još nema komentara