Daleko skuplji od zlata začini su nekad bili mnogo više od prstohvata mirisnog praha koji dodajemo jelima. Služili su u medicini, kozmetici, pripremi, ali i konzerviranju hrane.
Priča 1.
Kada je vizigotski kralj Alarih, 408. godine pokušao pokoriti Rim dugotrajnom opsadom, rimski Senat je odlučio da spasi grad uručivši mu sva blaga koja je tražio, gotovo 2 tone zlata i srebra, velike količine svile i... tonu papra!
Priča 2.
Početkom 9. stoljeća, tada najmoćniji europski vladar Karlo Veliki donosi uredbu kojom se naređuje svim upraviteljima kraljevskih posjeda i samostanima da potaknu uzgajanje stotinjak ljekovitih biljaka i začina. Trebalo je početi s domaćom proizvodnjom, jer je uvoz bio nesiguran i izuzetno skup.
Sve dok Europljani nisu naučili graditi čvrste brodove trgovinom začina bavili su se Kinezi i Arapi.
Priča 3.
U 16. stoljeću su Nizozemci današnji Manhattan zamijenili s Englezima za Molučke otoke, domovinu muškatnog oraščića. Tadašnji New Amsterdam postaje New Yorkom.
Papar, cimet, klinčići, koje danas jednostavno kupujemo u samoposluživanju, držimo u bočicama na dohvat ruke, dodajemo od oka jelima, prije samo nekoliko stoljeća predstavljali su dovoljan razlog za ratove, ropstvo, prevare. Začini su tada bili mnogo više od prstohvata mirisnog praha koji dodajemo jelima, kao i daleko skuplji od zlata. Služili su u medicini, kozmetici, pripremi, ali i konzerviranju hrane.
Sve dok Europljani nisu naučili graditi čvrste brodove i ploviti otvorenim morima, izuzetno unosnom trgovinom začina bavili su se Kinezi i Arapi. Kako bi održali monopol i obeshrabrili moguće konkurente, služili su se pričama o strašnim zmajevima i opasnim plemenima, koji su živjeli na teško dostižnim područjima, gdje su sasvim slučajno uspijevali i skupocjeni začini.
Tako je bilo sve do dolaska nevjerojatne generacije portugalskih istraživača. Godine 1492, Vasco da Gama stiže pomorskim putem iz Europe do Indije, dvije godine kasnije, sunarodnjak Pedro Alvares Cabral kao prvi Europljanin stupa nogom na brazilsko tlo, odakle će otad stizati vanilija i chili. Samo 20 godina kasnije Magellan "otkriva" indonezijski arhipelag Moluke ili Molučke otoke ili kako ih se voli nazivati "otoke začina". U relativno kratkom razdoblju od samo dvadesetak godina, povijest začina, a vezano za njih i povijest Europe i svijeta, doživjela je potpuni preokret.
Od njihovog otkrivanja, nije bilo europskog vladara koji nije poznavao Molučke otoke, arhipelag sastavljen od oko tisuću otoka, koji danas pripadaju Indoneziji, a nalaze se između Filipina, Nove Gvineje i Australije, niti pomorske sile koja nije pokušavala da ih osvoji.
Početkom 17-og stoljeća osnivaju se Britanska, Nizozemska i Francuska bliskoistočna kompanija, čiji je osnovni zadatak bio iskorištavanje i trgovina začinima, a zapravo predstavljaju početke kolonijalizma.
:(Još nema komentara