Volim tart zamišljati kao školjku, koju možemo napuniti slatkim ili slanim nadjevom, zapravo onim što nam se nađe pod rukom.
Gastronomija nije matematika i kuhanje nije množenje!
Važno je da se toga držimo kad govorimo o – tartovima! Pod pojmom «tart», izvorno francuski naziv za torte punjene s gornje strane, pojedine nacionalne kuhinje podrazumijevaju različita jela, prilagodivši ga ukusima, sastojcima i običajima.
Kao jedinu zajedničku karakteristiku, pronašla sam da svi tartovi imaju tijesto samo s jedne strane, uglavnom donje, ali ni to nije uvijek slučaj!
Priprema tarta
Pripremu tarta većinom počinjemo prhkim tijestom. Brašno, masnoća, jaja i eventualno šećer. Omjer brašno-masnoća, bilo da se radi o maslacu, margarinu, masti, ulju, uglavnom iznosi 2:1. Mali broj recepata traži lisnato umjesto prhkog tijesta. U originalnim francuskim receptima jedina masnoća koja dolazi u obzir jest maslac.
Slatki tart
Slatki tartovi se pune voćem ili kremama, najčešće onim jednostavnim na bazi jaja, poput slastičarske ili chantilly. Voćni tartovi se mogu premazati marmeladom ili kremom, prije nego se po vrhu složi svježe voće ili ono iz kompota. Ni kreme, ni voće se ne peku! Kod ove vrste tartova termički se obrađuje samo baza, tj. prhko tijesto. Prije stavljanja u pećnicu potrebno ga je pokriti papirom za pečenje ili aluminijskom folijom, te ih pritisnuti specijalnim slastičarskim utezima, ili suhim grahom. Na taj način tart će se ravnomjerno ispeći, bez napuklina ili izbočenja.
Sada nakratko zaboravite sve što smo rekli o slatkim tartovima, jer jedan od najpoznatijih, tarte tatin, se ne priprema od prhkog, već lisnatog tijesta, koje prekriva voće, koje se termički obrađuje. Moram spomenuti da je tarte tatin stvarno jedinstvena torta, koja ne sliči ni jednoj drugoj.
Tart možete poslužiti kao doručak, ručak ili večeru, kao glavno jelo ili desert, možete ga odnijeti na posao ili u školu.
Tarte tatin je nastao, kao i bezbroj drugih kuharskih delicija, greškom. U istomenom hotelu, jedna od sestara Tatin, zaboravila je na vatri jabuke s maslacem i šećerom, koje su dostigle stanje tamnog karamela. Kako bi spasila situaciju pokrila ih je tijestom i sve skupa stavila u pećnicu. Poslužila je okrenuvši je na tanjur, s voćem na gornjoj strani. Gosti nisu prigovarali, dapače!
, portugalski tart, još jedan koji se priprema s lisnatim tijestom, koje se puni kremom od jaja, te se posipa cimetom.
Slani tart
Slane tartove možemo poistovjetiti (podsjećam da gastronomija nije matematika!), s quichevima, francuskim ponosom, točnije, slanim tortama koje u osnovi imaju prhko tijesto bez šećera, a u punjenju sve od sireva, šunke, povrća, jaja.
Tartovi, posebice slani, sjajan su način da očistite «ostatke» iz frižidera, jer u njega možete staviti skoro svaku vrstu povrća, od paprika i cvjetače, preko špinata do poriluka i rajčica, pa sve do dimljenog lososa i tunjevine, sardina te najrazličitijih vrsta sireva.
Najpoznatiji quiche od kojeg je vjerovatno sve počelo je quiche lorraine, slani tart pripremljen s prhkim tijestom punjenim dimljenom šunkom, jajima i vrhnjem.
Ako se slanoj torti izvorno iz pokrajne Lorraine, doda luk, dobit ćemo quiche alsacienne.
P.S. Moja biblija ili mala knjiga tajni kad govorimo o tijestima, pa tako i onima namijenjenim tartovima, je Michel Rouxova «Pastry»!
:(Još nema komentara