Krumpir je svestrana namirnica, ali sorte krumpira se različito ponašaju prilikom pripreme. Čvršće sorte sa manjim udjelom škroba kuhanjem ostaju sočne, ne raskuhaju se i dobro se režu. Takav je krumpir primjeren za salate i prženje.
Srednje čvrst krumpir je pogodan za pire i pomfrit, dok mekanije sorte koje sadrže više škroba koristimo za krokete, njoke, popečke te krumpirova tijesta, a kriju se iza naziva Courage, Escort, King Edward, Agria, Liseta itd.
Kako često ni ne znamo s kojom sortom krumpira imamo posla, najjednostavnje je zapamtiti ovako; krumpir glatke kore koristimo za salate, pečenje i prženje, dok onaj hrapave kore koristimo za pripremu krumpirovih tijesta (npr. njoka, tijesta za kruh) i kašaste hrane, tj. pirea.
Prosjak i kralj Krumpir
Kada bi upitali moje dijete voli li krumpir, ono bi reklo kako ga ne voli, ali zato voli pomfrit i pire krumpir. Svoj se djeci pri spomenu pofrita, ozari lice.
Pomfrit se jede kao prilog, a ulični ga prodavači ili restorani s brzom hranom nude i kao samostalno jelo. O njegovoj popularnosti govori i činjenica da u Belgiji postoji vodič za najbolje pomfrit kioske i lokale. Pomfritu se prilažu umaci, kod nas najčešće kečap i majoneza. Svako podneblje ima neke svoje specifičnosti pri pripremi ili serviranju pomfrita, bio to umak ili ulje na kojem se pomfrit priprema. U Americi se tako pomfrit najčešće priprema na palminom ulju.
Osim pomfrita, brojna su druga lica krumpira. Može i pržen i pečen i kuhan, u svakom je izdanju ukusan i omiljen.
Definitvno u svojem najizvornijem izdanju pojest ćemo slatki mladi krumpir iz pećnice, uz kap maslinovog ulja, malo soli i papra. Ili kad prilikom roštiljanja, među meso, povrće, gljive ili ribe u foliju umetnemo krumpir s mediteranskim začinima, prije svega ružmarinom i morskom solju i tako pripremljenog ubacimo u žar. Instant asocijacija na ljeto.
Prije nekoliko godina su nutricionisti isticali kako je bogatstvo vitamina i minerala sadržano u kori krumpira i tako smo domaći krumpir kuhali i jeli zajedno s korom. Okus mu je u tom slučaju puno bogatiji i puniji. Na taj način se npr. priprema i čompe, tradicionalnim slovensko jelom iz kuhanog krumpira, skute i začina. Koristi se cijeli kuhani krumpir s korom, prerezan na polovice i poslužen s već navedenim prilogom, eventualno dodatkom maslaca, češnjaka, bosiljkom, hrenom ili drugim začinima. Krumpir općenito voli jednostavne začine poput maslinovog ulja, soli i papra. Za gozbu dosta.
Vodu u kojoj smo kuhali krumpir možemo koristiti kao osnovu za pripremu povrtnog temeljca.
Kuhan krumpir se u mnogim nacionalnim kuhinjama kombinira s morskom solju, maslacem i svježim mladim sirom. Poigramo li se na temu umaka koje prilažemo krumpirima, dobiti ćemo svaki put neko novo jelo. Jednom sam prilikom, skrivajući se od pljuska, potražila skrovište u malom berlinskom restorančiću, koji je na meniju, pogađate, imao isključivo jela od i sa krumpirom: krumpir i riba, krumpir i sir, krumpir i povrće, krumpir i gljive, krumpir i meso, uvijek na neki novi, neobičan i drugačiji način.
Krumpir glatke kore koristimo za salate, pečenje i prženje, dok onaj hrapave kore koristimo za pripremu krumpirovih tijesta.
Za mediteransku kuhinju su od neprocjenjivog značaja krumpirovi njoki i morski plodovi koji se harmonično sjedinjuju s krumpirom. Kontinentalna kuhinja posebno cijeni pečeni krumpir iz pećnice kao prilog mesu ili recimo krumpirovim polama. Krumpir ispod peke je posebno sočan i slastan, prožet aromama začina i drugih namirnicama. Ni tu krumpirovoj svestranoj ulozi nije kraj. Tko ne voli zaprške, za zgušnjavanje gustih juha, poslužit će se krumpirom.
Toliko krumpira u svemu, a još se nismo ni dotaknuli omiljenog pirea, gratiniranog krumpira, pite krumpiruše, brzog i jednostavnog složenaca s krumpirom, krumpirove tortilje, kruha s krumpirom i mnogih drugih jela koja pripremamo uz dodatak krumpira. Tko u kući ima krumpira, ne boji se gladi.
Zanimljivosti
- Pri kuhanju krumpira možete se držati pravila, 9 grama soli na litar vode.
- Guljenje kuhanog krumpira je ekonomičnije od guljenja sirovog. Tom prilikom nastaje približno 10% otpada, dok pri guljenju sirovog krumpira nastane cca 20% otpada.
- Vodu u kojoj ste kuhali krumpir možete koristiti kao osnovu za pripremu povrtnog temeljca.
- Prodiranje topline u sredinu krumpira je pri kuhanju bar dvaput put brži nego pri pečenju.
- Optimalno pečen krumpir je zlatno zapečen izvana i sočan unutra. Za takav učinak, krumpiru tijekom pečenja dolijevajte tekućinu, temeljac ili vodu ili posudu s istom postavite u pećnici da polako isparava.
- Krumpirova jela ne valja podgrijavati. Između ostalog, najukusnije su pripremljene tik pred serviranjem.
- Naši preci su u 18. stoljeću znali tek 10-ak sorti krumpira, dok ih je danas više od 2000.
:(Još nema komentara