Nekad lijepo planiram moj vikend i razradim satnicu, zadovoljna što mogu uklopit baš sve što sam naumila i čak stići na mini cool druženje, na ranije dogovoreni ručak kod rođaka, aliiiii....
Nedjelja ujutro. Nije prošla, ni pretprošla ...neka ranije, mogla bih naći tačan datum i možda potražim, ali sad mi je na vrh jezika ono što sam radila, pa da ne me ne zbuni.
Subotom odspavam dulje, pa u nedjelju prva ustajem. Poslije pritezanja olabavljenih šrafova u mojim koljenima i križima i skidanja magle sa očiju, stanem čas nasred kuhinje da se sjetim šta sam ono htjela prvo radit... AHA ... dignem kažiprst desne ruke k'o da je to bitno i krenem vadit iz frižidera sve potrebno za akciju. Kupila sam dan-dva prije, gomilu hrenovki, onih „normalnih“ ne mini i odlučila, već kad sam ih uzimala u radnji da ću pravit one zavrzlame od Mimi-Atlante. Nisam se pridržavala recepta za tijesto, umijesila sam nešto „svoje“ napamet (k'o fol još me služi 😁 ... pamet mislim) ... Po receptu tijesto ne mora da se diže,e ovo moje „pametno“ mora. Ostavim poklopljeno neka raste, a ja se bacim na pripremu i još jedne verzije doručka, kupus kifle. Zapravo sam htjela ponijeti dio svega, kad krenem k rođaku. Htjela sam. No nisam. Ne zato što sam se predomislila, nego što nije ispalo onako kako sam zamislila, a zamislila sam kako bi to bilo izvrsno predjelo 😁 ... Uh kako sam puno mislila ...
Tijesto je dovoljno naraslo i pristupim ti ja izradi. Prvo ću, kontam hrenovke, jer oko njih treba malo više živaca 😁 . Divim se mekoći i elastičnosti tijesta i zamišljam kako će krasne ispast one „ufrkane“ Mimine grickalice. Narežem tijesto na komade u koje umotavam hrenovke, sve kako je u receptu ... Složila sam prvi paket od nekih 22-23 komada ... Uzimam oštar, mali nož i pokušavam rezat na jednake dijelove, kako bih napravila tačno onako kako u receptu veli Mimi. Ja stisnem nožem, ne ide. Opet stisnem, ne ide. Hm budale šta mu je, kontam onako u sebi i pokušavam još jednom, ali i ovaj put samo malo recnem tijesto. Nož oštar, probala prije. Vadim hrenovku iz tijesta kad ono ...OMG ... hrenovke koje sam tad prvi puta kupila imale su svaka na sebi najlonski omotač ... Da mi ruke nisu bile brašnjave lupila bi sama sebe u čelo, ovako sam prasnula u smijeh i odmotavala sve one lijepo upakirane hrenovke, glasno samo govoreći „ e Mimi da vidiš šta sam napravila“ ... cccc bilo je kod svake hrenovke, koju sam pažljivo vadila iz njihove najlonske odjeće ... cccc Mimiiiii.... ccc ...
Tijesto sam naravno morala ponovo radit, pa čekat, pa ...
Napravila sam u međuvremenu kupus kifle, medenjak kocke (neeeema slikaaa:D) , poslije nekoliko pokušaja da napravim od hrenovki ono što je Mimi pravila odustajem, valjda već dobro živčana 😁i hrenovke završe u mumija izdanju. Oprostila sam im onaj najlon. Bile su neodoljivo ukusne. Naravno nisam ništa osim kolača ponijela kod rođaka, koji je taj dan pokrio vikendicu, pa nas pozvao da malo „sjedimo“ uz jagnjetinu i „čašicu“.
Nisam nikome do sad pričala o ovim hrenovkama 😁 , osim što sam Mimi pod receptom nešto napomenula. Ona čeka priču, koju sam evo tek sad stigla da ispišem.
A između hrenovki i jagnjetine, uspjela sam se baš dobro opustit i zaboravit kuhinjske dogodovštine u kratkom cooldruženju sa dragom antoinete i njezinim G. 🙂
Ko kaže da je nedjelja kratka J 😉
:(Još nema komentara