Sve do pada berlinskog zida i Gorbačovljeve glasnosti, Elenina kuharica se nasljeđivala s koljena na koljeno.
Elena Molokhovets rođena je tridesetih godina 19.og stoljeća i njezina priča, koja počinje u plemićkoj obitelji malih zemljoposjednika, a nastavlja se u braku s arhitektom Molokhovetskim i njihovo desetoro djece, ne bi se puno razlikovala od milijuna drugih ruskih žena tog doba, da nije bila izuzetno vješta u kuhanju i disciplinirana u pisanju.
Knjiga obiluje savjetima kojima je željela pomoći svojim mlađim i neiskusnijim sunarodnjakinjama.
Uz podršku supruga, što u to doba nije bila stvar koja se podrazumijevala, tridesetogodišnja Elena 1861. godine objavljuje, ali ne potpisuje, prvo izdanje kuharice pod imenom "Pomoć mladim kućanicama", koja je sadržavala više od 1.500 recepata.
U tadašnjoj carskoj Rusiji, dok Turgenjev objavljuje "Očevi i djeca", a Tolstoj "Rat i mir", nije bilo primjereno da žene pišu knjige, pa čak ni kuharice. Međutim, nakon ogromnog početnog uspjeha, 1868. prilikom četvrtog izdanja, Elena se počinje potpisivati kao autor. A krajem stoljeća, s preko 300 tisuća prodanih primjeraka, postaje najslavnijom ruskom autoricom.
Sve što se do listopada 1917. pripremilo u ruskim kuhinjama, od borscha do govedine alla Stroganoff, od čišćenja pileta do dimljenja pastrmki, od kiseljenja krastavaca do destiliranja votke, Elena je uredno zapisala.
Njezini recepti, bez obzira na veliku gospodarsku krizu s kraja 19. stoljeća, kada se rusko stanovništvo uglavnom hranilo krumpirima i heljdom, služili su kao sjećanje na prošlost i kao vjera u budućnost.
Osim što su posljednja izdanja sadržavala preko 4.000 recepata, jer Elena je na njoj neprekidno radila, knjiga obiluje savjetima kojima je željela pomoći svojim mlađim i neiskusnijim sunarodnjakinjama, kako opremiti kuhinju, kako hraniti malu djecu i bolesne, kako iskoristiti ostatke hrane, pa sve do savjeta kako «dobrom kuhinjom izbjeći muževljevu nevjeru». Njezina osnovna ideja vođenja domaćinstva temeljila se na uvjerenju da je tijekom svakodnevnih obiteljskih ručkova dovoljno napuniti želudac, a da se kuharskim vratolomijama treba posvetiti samo kad su namijenjene gostima.
Novoj boljševičkoj vlasti se Elenine ideje o gastronomskim ekstravagancijama iz francuske kuhinje, podjeli hrane na onu za gospodare i sluge, kojima je pripadala sva masnoća koja bi ostala nakon ručka da njome začine svoju heljdinu kašu, ulozi žene isključivo kao kućanice, nisu podudarale s novom ideologijom. Savjeti oko postavljanja stola i dočekivanja gostiju morali su izgledati krajnje dekadentno i besmisleno u novom društvu bez klasnih podjela i privatnog vlasništva.
Pa opet, upravo su sovjetske vlasti kuharici "Pomoć mladim kućanicama" uručili najveću čast u trenutku kada su je stavile na popis zabranjene "buržoaske" literature, uz Pasternakovog "Doktora Živaga" i Bulgakovog "Majstora i Margeritu".
Sve do pada berlinskog zida i Gorbačovljeve glasnosti, Elenina kuharica se nasljeđivala s koljena na koljeno, navodno su čak nađene kopije prepisane rukom, dok neki tvrde da je, uz Puškinove romane, ona bila omiljenom knjigom ruske emigracije.
Danas je ponovo postala bestsellerom.
Reakcija na prohibiciju ili probuđeni interes za nacionalnu kuhinju?
:(Još nema komentara