ah, još mojh razmišljanja
Evo mene da se opet javim nakon duuuuuuge pauze...
Nisam imala o čemu posebno pisati, ali sad eto želim, pa...
Prvo, moram se pohvaliti da sam, od početka 4. mjeseca (kad sam zadnji put pisala ovakav članak, bila sam na 94 kg) do danas stigla na 88 kg. To je 6 kg u dva mjeseca - i puno prepravljanja odjeće...
Ne znam kako bih ovo opisala - ma, zapravo znam. Srušila sam sve predrasude o dijetama, sve one "Nemoj jesti ovo, to deblja" i slično. Jednostavno se treba prepustiti i ići dan po dan, tjedan po tjedan...
Da, bilo je i gadnog razdoblja ovih dana... otkad imam epilepsiju, čim je lošije vrijeme luđački me boli glava, odurno sam raspoložena i jednostavno kompletno loše... tako sam tijekom ovih desetak dana dok je bilo kišno vrijeme bila prilično depresivna i preispitivala samu sebe zašto se mučim sa dijetom, čemu to sve...
Prije par dana očajnički sam trebala nešto slatko, bila sam zaista depresivna i grozno sam se osjećala... i tako, odem ja po nešto slatko o špajzu, ugledam čokoladnu kremu... inače kupujem onu u teglici od 750 g, da je imamo za namazati kad su "oni dani u tjednu" ili za palačinke i tako... dohvatila sam veliku kašiku i zagrabila u teglicu, pa pojela gotovo sve sa kašike odjednom... no, ni to mi nije bilo dosta, pa sam zagrabila još jednom i opet pojela sve sa kašike... u jednom trenutku, kao da sam izišla iz nekog transa, shvatila sam što radim i brže-bolje se prekinula.... mislim, od čokolade postanem samo još gladnija, a nije mi bilo ni blizu vrijeme za obrok...
I tako sam opet sjela i razmislila - zar da zbog dva dana lošeg raspoloženja uništim sve što sam postigla u ovih 6 mjeseci? Mislim, ne da ću odmah nabaciti 17 kg natrag od dvije žlice čokoladne kreme, ali ako si popustim samo jednom, neću se moći više zaustaviti i opet ću nakon svakog obroka tražiti čokoladu - a to će onda dovesti do uništavanja dijete...
Moram priznati, zaista mi je teško nakon toga "ubiti" želju za slatkim nakon obroka, pa ločem ledeni čaj (kuham ga sama, od čaja u vrećicama sa malo tekućeg šećera i limunske kiseline) k'o da sam deva.
Eh, da se vratim na ono o predrasudama... htjela sam to malo pojasniti, jer me većina ljudi koji me poznaju, a nisu još znali da sam na dijeti zapitkuje:
Jesi odbacila kruh? - NE, nisam... jedem mala peciva i kruh, barem jednu krišku na dan
Al' više ne jedeš slatko, zar ne? - Ma, JEDEM i slatko, osim već opisane čokoladne kreme, vikendom jedem kolače, jednom tjedno jedem čokolino za večeru, jednom tjedno pekmez, a 3-4 puta tjedno za doručak muesli sa čokoladnim listićima.
A tjestenina, riža? - E, i TO jedem. Obožavam rižu i ne bih mogla bez nje, što ne znači da ju jedem svaki dan. Jedan dan u tjednu je uvijek nešto sa tijestom za ručak, ili krumpirovi njoki, ili stvarna tjestenina (ona u obliku šarafa, tzv, fusili) ili kore za savijaču
A meso? - Ah, ma i to jedem... Mljeveno meso, piletina, puretina, govedina, kuhano, pečeno, pohano...
A jel jedeš ona čudna brašna i sve ono "bez masnoće"? - NEEEE! Nisam ništa posebno mijenjala u svojoj prehrani, a pogotovo nemam novaca za ta "gluten free" s***a. Te pakirane stvari "Bez masnoće" uglavnom imaju jednako masnoće, ali napisane drugim nazivom - ili više šećera i drugih kemijskim stvari.
I na kraju, opet moram nakon svih tih pitanja reći najjednostavnije "Jedem sve, samo u malim količinama, u pet obroka na dan, sa puno voća i puuuno kretanja". Da, imam pilates loptu, ali ju vrlo malo koristim, jer sam otkrila da baš nemam dovoljno mjesta u sobi za nju, a uvijek imam nekih obaveza izvan kuće, pa sam barem 4 puta tjedno po 2 sata izvan kuće, pješke odrađujući kupovine, plaćanje računa, šetnje sa sestričnom i druge stvari...
I eto, da završim... držite mi palčeve da na slijedećem vaganju opet nestanu 3 kg. Pusa svima
:(Još nema komentara