Putom kroz Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i europskim dijelom Turske do Istanbula.
Dragi Coolinarci,
ovaj članak pišem kako bih podsjetila sve koji su bili u veličanstvenom Istanbulu i potaknula one koji nisu bili da posjete ovaj božanstveni grad, prelijepog kulturnog, ali i gastronomskog bogatstva i drugih vrijednosti.
Prije dvije godine putovala sam zrakoplovom, pa sam se ovaj put odlučila putovati autobusom.
Ranom zorom krenuli smo iz Zagreba, zaustavili smo se tek kod Spačve kako bismo popili jutarnju kavu (naravno espresso, sa svim dodacima ili bez).
U Srbiji se, konačno, zaustavljamo kako bismo nešto pojeli. To je bio izvanredan doživljaj za naša nepca, sjajno! Na 105-om kilometru auto-puta Beograd - Niš, mislim da je motel, a zove se "Stari hrast" (moram reklamirati), jer je hrana bila odlična. Prijateljica je jela "Užičku pljeskavicu", a ja "Markovačke uštipke". Ne mogu vam reći što je bolje, jer je i jedno i drugo bilo za prste polizati, ostale smo bez teksta, od uživanja u sjajnom obroku. Na menu karti je bilo tolko sjajnih jela da smo jedva izabrale. Ako vas put nanese na tu auto-cestu, svakako skrenite s puta, jer ćete uživati u slasnim zalogajima.
Prespavali smo u Sofiji, tamo smo doručkovali u hotelu, pa vam, nažalost, ne mogu prenijeti gastronomske doživljaje, osim klasičnog doručka koji je bio fin, ali ne spektakularan.
Dolaskom u Istanbul znamo da nas očekuje eksplozija mirisa i okusa sjajnih turskih delicija. Prvi dan smo jeli odličan pileći kebab i pili ayran (nažalost ne sjećam se kako se zove lokal, ali se nalazi u blizini ulaska u Kapalıçarşı kod tramvajske stanice Beyazıt na glavnoj ulici koja vodi prema Plavoj džamiji). Za one koji ne znaju ayran je tekući jogurt s dodatkom soli i metvice. Na svakom koraku možete kupiti simit (pecivo sa sezamom) i pečene kestene. U restaurantu, kojeg sam otkrila prije dvije godine, "Bodrum" koji se nalazi u blizini Hipdroma, Plave džamije i Hagia Sofie, jele smo izvrsne "yaprak sarme" i "Imam bayıldı" i izvrsnog zapečenog brancina s lukom i nekoliko vrsta paprike u umaku od vrhnja. Da ne zaboravim "Yeni rakı" koju kad razblažite s vodom postaje "arslan süt" lavlje mlijeko. Ovdje ste isto u nedoumici što izabrati s menu karte, ali sam ja tog brancina jela, prije dvije godine zadnji dan, u tom restauranteu i ostao mi je u nezaboravnom sjećanju. Bilo što da izaberete s njihovog menija ne ćete pogriješiti jer sam većinu toga isprobala i zaista je za prste polizati. Sljedeći dan kod poznatog "Hamdija", u blizini Egipatskog bazara, jeli smo sjajne köfte (za koje ovdje postoje razni recepti i razni načini).
O slasticama da i ne pričam, od baklava (s pistacijama, lješnjacima, orasima, s čokoladom ...), kadaifa, tulumbi ..., lokuma raznih vrsta, smo se častili u raznim "slalstičarnicama", a u "Koski" smo kupili za doma (sjajno su nam zapakirali, tako da je neoštećeno stiglo na odredište.
Ne smijem zaboraviti izvrsnu tursku kavu i fini elma çay (čaj od jabuke).
Nažalost boravili smo samo tri dana, pa je to sve, ali uskoro će se sigurno ponoviti, jer kad jednom osjetite Istanbul, ne možete bez njega.
Ne brinite, nismo se udebljale, jer u Istanbulu je toliko toga za vidjeti za smo od jutra do mraka samo hodali i hodali, i naravno uživali.
Nadam se da ćete i vi.
:(Još nema komentara