Konzerva

O sebi volim misliti kao o jednoj modernoj, suvremenoj, mladoj duhom ženi. O mom mužu mislim isto tako. Ono..izlazimo, zabavljamo se, putujemo..on svira električnu gitaru, ja plešem s curama puno mlađim od sebe. Nosim kratke suknje, štikle, vozim skuter..

Odgajamo djecu da budu svjetski ljudi, da se ne boje promjena, da se ne boje novih iskustava. Učimo ih da rade, govorimo im da novac ne pada s neba. Trudimo se naučiti ih da je obitelj centar svega, da je najvažnija, da su dobri odnosi unutar obitelji dobar temelj za život, a isto tako i utočište i mirna luka u kojoj uvijek mogu potražiti savjet, mir i utjehu.

Sve 5.
Nedavno je u naš život ušao jedan bračni par. Ne poznajemo se baš najbolje. Nekoliko puta smo zajedno izašli, dobro se zabavili i zaključili da su nam baš ok.

Ipak, neku večer, dogovorimo se za piće navečer, ali na „date“ dolazi samo ona.

„Gdje ti je dragi?“ – pitam ja.
„Vani s prijateljicom“- ona će.

Pogledam onog mog preko čaše, mislim da su mi se oči raširile kao zvona na crkvi sv.Ante. Trenutak znakovite tišine.

„S kakvom prijateljicom?“ – pita moj muž.
„Ma, s nekom njegovom…već se dugo poznaju“ – kaže ona.

Opet tišina. Eno, onaj moj gleda u mene, vidim mu smiješak u očima. Trkne me nogom ispod stola.

Šutimo nas dvoje.
Pita ona – „Čudno vam je to? Vi ne izlazite jedno bez drugoga?“
„Kako to misliš?“ – u isti glas ćemo nas dvoje.
„Pa ono…jednom mjesečno ili češće, on ode van sa prijateljicom, ti s prijateljem…“
„Misliš, navečer..vani..ono, na piće, neku klopu i to?“ – pitam.
„Da“ – ona će - „Ne prakticirate to?“
„Čekaj“ – kaže moj muž – „dogovorili smo se naći svi četvero večeras, a onda je on odlučio otići sa svojom prijateljicom vani, a ti si došla s nama i tebi je to ok?“
„Pa, da..“ – kaže - „Mi ti, znaš, imamo moderan brak..“

Proveli smo tu večer s njom, popili nekoliko tura, u međuvremenu je čak i on nazvao, pitao kako smo i referirao kako on i njegova prijateljica upravo jedu tortilje u meksičkom.

Pozdravili smo se s našom prijateljicom i krenuli doma. Jedno smo vrijeme šutjeli. Znala sam o čemu moj muž razmišlja. O istom o čemu i ja, na kraju krajeva…

„Imaš li ti prijateljicu s kojom bi izašao navečer vani bez mene?“ – pitam ga.
„Baš razmišljam o tome“ – kaže on sa smješkom – „I bome, ne mogu se ni jedne sjetiti..“
„Ne mogu ni ja…“ – kažem i stisnem se uz njega, u njegov zagrljaj..

Razmišljam o našim novim prijateljima.

Kaže ona da njihov brak „moderan“.

Što to znači?

Znači li to da bi moj muž trebao imati jednom mjesečno slobodno da ide vani s nekom ženskom osobom? O čemu bi oni pričali? Ili ja s nekim mojim „prijateljem“? Bismo li dijelili s tim „prijateljima“ naše tajne? Planove? Želje? O našoj obitelji? O našoj djeci?

Bi li mi bilo drago i bih li se smatrala „modernom“ ženom da mi je svejedno što moj muž šeta Lungo Mare sa svojom prijateljicom?

Bi li njemu bilo drago da ja sa svojim „prijateljem“ odlazim svako toliko na neku večericu u neku konobu izvan grada?

How yes no!

Iskreno, ne mogu zamisliti takav scenarij.
Mogu tolerirati njegove povremene izlaske sa muškim dijelom naše ekipe, mogu slušati i njihove kasnije zezancije na račun gledanja mladih cura po kafićima gdje su se zapili. Mogu se nositi sa čoporativnim gledanjima utakmica kad se pivo toči u potocima. Mogu i sutradan liječiti mamurluk od popijenog piva. Nemam ništa protiv toga.

Ali, ne mogu, ili još bolje, ne želim tolerirati „prijateljice“ takvog tipa u životu moga muža. Niti ja njemu želim priuštiti nekog mog „prijatelja“.
U mom svijetu, brak je institucija koja ne trpi takve upade.
U mom svijetu, brak je brak, prijatelji su prijatelji. 
Ako zbog toga naš brak nije moderan – mirne duše pristajem biti konzerva.