Pasta Alfredo

Ako u Italiji u restoranu naručite Pasta Alfredo, konobar e vas samo zbunjeno pogledati. Zašto je jedan od najpoznatijih “talijanskih umaka” za tjesteninu nepoznat u zemlji svog porijekla? Odgovor je jednostavan: jer u Italiji Pasta Alfredo ne postoji.

Da, Talijani pripremaju tjesteninu, fettuccine omotane ničime drugim osim ostarjelim ribanim sirom parmezan sa puno maslaca, ali to je tako jednostavna priprema da ju Talijani čak ni ne smatraju “receptom”.

Waverly Root u svojoj slavnoj knjizi “The Food of Italy” (New York, 1971) je napisao: “FETTUCCINE AL BURRO svakome turistu povezuju se sa Rimom, vjerojatno zato što je originalni Alfredo uspio u pripremi tog jela spektakularno imitirati veliku Operu. To je ista tjestenina od jaja oblikovana u mašnice koju zovu tagliatelle u Bologna; ali prema al burro je vrlo Rimska zbog svoje bogate jednostavnosti. Ništa se ne dodajte na tjesteninu osim ribanog sira i otopljenog maslaca - puno maslaca. U receptu se traži doppio burro, dvostruki maslac, koji daje zlatnu boju.”

Tko je onda bio Alfredo? Alfredo di Lelio, to mu je bilo puno ime, bio je nadahnuti kuhar koji je predstavio to novo jelo u restoranu koji je otvorio u Rimu godine 1914. Bila je to vrhunska gurmanska pirprema u Rimskom stilu jednostavnosti. Očito je pripremio svoje Fettuccine all’Alfredo kad mu je žena izgubila apetit tijekom trudnoće. Da bi joj vratio apetit pripremio je za nju hranjivo jelo od tjestenine sa jajima (u obliku mašnica) sa parmezanom i maslacem. To mu je vjerojatno dalo i ideju za njegove fettuccine “sa tri maslaca”. Bio je ekstravagantni lik naviknut da osobno posluži svoje kao papir tanke fettuccine sa zlatim viljuškama, koje su mu očito donirali Mary Pickford i Douglas Fairbanks, slavne zvijezde nijemog filma.

U 50-ima i 60-ima, Hollywood je otkrio Rim. Paparazzi fotografi snimali su slike glumaca kao što su bili Tyrone Power, Ava Gardner, Richard Burton, Liz Taylor, ili Sophia Loren pred tanjurom Fettuccine all’Alfredo, što je proslavilo njegov restoran širom svijeta. Taj restoran sada vodi njegov unuk, a zlatne viljuške još uvijek se služe sa posluživanje jela u posebnim prilikama.

Samuel Chamberlain, novinar i pisac o hrani, upoznao je Alfreda krajem 50-ih i napisao u svojoj knjizi “Italian Bouquet – An Epicurean Tour of Italy” (New York, 1958): “Konačno je tu veliki Alfredo, najbolji showman, koji beskonačno oduševljava gladne turiste kji sline nad njegovim vrućim jelom od tjestenine. Kralj rezanaca izišao je iz mirovine, i sad vrti svoje zlatne viljuške i žlice u ALFREDO ALL’AUGUSTEO, na broju 31 u Piazza Augusto Imperatore. Njegove vrhunske Fettuccine all’Alfredo su nevjerojatne, bez sumnje. […] Morate posjetiti to mjesto bar jednom, recimo, samo da možete reći da ste vidjeli tog ostarjelog, melodramatičnog, dobrodušnog klauna u akciji.”

Zato, zaboravite na vrhnje za kuhanje, peršinov list, češnjak i sve ostalo što se preporučuje u većini recepata za tjesteninu Alfredo koji kruže svijetom. Izvadite sa police staru mašinu za tijesto, pripremite svježe fettuccine (ako baš morate, možete ih zamijeniti i kupovnima), pa uživajte u jednostavnom vrhunskom jelu Fettuccine al Triplo Burro na način kako bi to i sam Alfredo.