Zašto sam odlučila da ostanem?

Pitaju me moji prijatelji, zašto sam odlučila ostati u svome selu, svome gradu, u ovoj državi, kad imam ako ništa za kartu za svoju obitelj i sebe, da odemo, da negdje stvaramo novi život...

Nije svačije mišljenje jednako, ne volimo svi istom jačinom, nismo mi tu pod ovim velikim nebom da bi bili svi isti, nego da se svojom različitošću ističemo među masom, ako ništa sami za sebe.

Volim svoje selo, volim svaki njegov centimetar, volim ove njive i ova polja i obrađena i ne obrađena, volim te ljude sresti i pozdraviti ih, volim to. Volim ovaj posebni zrak i ovo sunce koje nas ovih dana prži, i tu našu rijeku koja nas hladi, i to Crno brdo s jedne strane i našu Gradinu sa druge strane.. Volim na Žabi zimi vidjeti snijeg, iako se isti ne spušta lako do nas.. U meni uvjek čuči ono malo dijete i drži palčeve da zasnježi.. Volim svoju obitelj i sve što želim je naučiti svoju djecu da vole, i neka znaju da će i oni onda biti voljeni.

Ja ne odustajem, i neću ni njima dati da ne odustanu, neka se bore, ima ovdje života, ima ovdje prilika ima načina ali se treba boriti, boriti i samo boriti i vjerovati, jer bez toga nema ništa. Bez vjere i borbe nema budućnosti. 

Zato sam izabrala da ostanem.

A zašto sam izabrala da nikad ne dozvolim sebi da odem? 🙂 Pa tko voli više nego majka, čije ruke nježnije grle i miluju nego bakine, čije je krilo najdraže za sakriti se, nego očevo, kako ostaviti svoju braću i sestre te male mirno nemirne brodiće koji sigurno plove samnom? Kako spakirati kofere i otići sa svojim čovjekom i djecom i ostaviti njihova srca slomljena? A sta bi bilo samnom? Je, je, je, volim puno, neki bi rekli i previše, ali jednom živim i biram da živim uz njih, biram da dišemo isti vreli ljetni zrak u istom selu, i da svi čekamo kad će sa Žabe snijeg doći k nama, i da moja djeca upoznaju i zauvijek pamte svoje bake i djedove.

Biram sretan život.Jer jedino sam tu sretna. Ničiji put ne osuđujem, samo ovaj je za mene ispravan. Za mene, ne za druge.

"Sine, neki će reć, gorko se ovdje zaradi kora kruva, puno znoja i muke treba, možda i bi bilo bolje da ideš da nešto djeci možeš sa svojim čovjekom pružiti, pazite na sebe i na svoju budućnost, ko će te mačiće dignuti na noge ako ne ti i tvoj čovjek?" - neka bako moja, ja isto biram biti tu, jer ako ti imaš koru kruva ni mi nismo gladni, ako ja imam koji dinar ni vama ništa neće faliti, i ko će moju djecu naučiti životu ako ne onaj tko je u životu puno toga prošao. 

Zbog toga ja biram ostati i biram se boriti!