Stara perzijaska narodna priča (izvor nepoznat)
Jedan je dječaić upitao svoju majku:
-Zašto plačeš?
-Zato što sam žena - odgovorila mu je
-Ne razumijem- rekao je dječak
Mama ga je samo zagrlila i rekla : Nikad i nećeš
Kasnije je pitao i oca: Zašto mi se čini da mama uvijek plače bez ikakvog razloga?
-Sve žene plaču bez ikakvog razloga- bilo je jedino što je tata znao reći.
Dječak je odrastao i postao muškarac i još se pitao zašto žene plaču. Naposljetku je nazvao Boga, kad ga je dobio, upitao ga je:
- Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?
Bog odgovori:
- Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružiti utjehu. Dao sam jojunutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogučava da ide dalje kada svi drugi odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.Dao sam joj osječajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete jako povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korištenje kad joj god zatreba.
Vidiš sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njezinoj frizuri, ili u načinu na koji se češlja.
Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce- mjesto gdje stanuje ljubav.
:(Još nema komentara