Afganistan

Geografski položaj

Afganistan je zemlja smještena u srcu Azije. Zauzima površinu od 647.500 km². Afganistan na jugu, istoku i zapadu graniči s Pakistanom i Iranom. Na sjevero- zapadu uski Wahan koridor povezuje Afganistan s Kinom, a na sjeveru Afganistan graniči s bivšim državama SSSR-a: Turkeminstanom, Uzbekistanom i Tadžikistanom.

Afganistan je pretežno planinska zemlja koju veličanstevni Hidnukus dijeli na dva dijela. Zemlja ima malo obradivih površina, a pati od kroničnog nedostatka vode. Od dvanaest poznatih prirodnih nepogoda, Afganistan svake godine pogađa jedanaest. Najgore su suše, ekstremno niske temperature zimi, poplave i snježni nanosi koji su prošle zime zauvijek zakopali preko stotinu sela.

Jug i Zapad poznati su po proizvodnji suhog voća, ružinog ulja i vodice te sočnim narovima.

Iako siromašna, afganistanska je zemlja jako bogata. U rudnicima na sjeveru kopa se poludragi kamen lapis lazuli. Istraživači su otkrili da je lapis u Tutankamonovj kruni podrijetlom iz afganistanske provincije Badakshan. U veličanstvenoj dolini Panjisr nalaze se rudnici najkvalitetnijih smaragda izrazito zelene boje i zapanjujuće veličine. U Afganistanu se kopaju i safiri, rubini te ostalo drago i poludrago kamenje.

Povijesni utjecaj

Povijest je Afganistana duga i kompleksna, a obilježavaju je nasilne promjene vlasti. Samo su dva afganistanska kralja umrla prirodnom smrću. Ostale je pogubio narod ili njihova vlastita obitelj u borbi za prijestolje.

Kroz Afganistan su prošle mnogobrojne vojske, lagano kroz stoljeća mjenjajući granice, ali nikada potpuno ne osvajajući ovu divlju zemlju. Ruski su generali upozoravali mlade vojnike u pohodu na Afganistan zlosutnom rečenicom: "Afganistan nisu osvojile horde Džingis-Kahna ni Aleksandar Makedonski. Nisu ga osvojli ni Britanci ni Pakistanci ni Iran ni Indija. Odlazite u zemlju koju nikada nitko nije pokorio!"

Kako će povijest pokazati, bitku za osvajanje Afganistana izgubili su i Rusi.
Iako je kultura u Afganistanu počela s razvojem prije nepunih 5000 godina, Afganistan se kao država prvi put spominje 1747. g. kada je pripadnik plemena Pashtuna, Ahmad Shah Durrani, ujedinio do tada divlja plemena. Zemlja je dugo služila kao granica izmedju Britanskog i Ruskog carstva. Afganistan se oslobađa stranih utjecaja 1919., samo da bi ga uskoro napali Rusi "suptilnijim sredstvima". 1978. u zemlji se dogodio vojni udar koji je na vlast postavio komuniste. Godinu dana kasnije, ruska vojska ulazi u Afganistan i novi sukob počinje.

Mudžahedini se bore protiv Rusa i oslobađaju zemlju 1989. Tada počinju borbe između različitih plemena za vlast. Uz pomoć međunarodne zajednice, mudžahedini, predvođeni velikm Massoudm, Lavom panjshirske doline dobivaju bitku za Kabul i nova era pocinje.
Danas je Afganistan Islamska republika predvođena predsjednikom Hamidom Karzaijem. Zemlju još uvijek razaraju unutarnji sukobi, svakodnevne trzavice između plemena te mito, korupcija, kriminal, droga i religijski fanatizam. Usprkos svemu tome, Afganistan je zemlja koja će putniku namjerniku ponuditi puno dobre hrane, zanimljive kulture, interesantnih običaja i nadasve gostoljubivosti.

Karakteristike kuhinje

U Afganistanu se uživa u svim malim radostima koje život u ratom razorenoj zemlji može pružiti. Razlog za smijeh i veselje traži se u svakoj sitnici. Hrana je jedna od "sitnica" kojima se Afganistanci vesele.

Doručak se obično sastoji od suhog naana i zelenog čaja, ali su i preostala dva obroka jako ukusna i raznovrsna. Kada dođe vrijeme ručka iz malih radnjica, općina i muzeja čuje se pištanje pakistanskih "pretisa", cvrčanje mesa na tavi i širi se miris pirjanog luka.

Tijekom cijelog dana u gradu promet ometaju mali pokretni štandovi s brzom hranom gdje se najčešće služe bolani i pakaura. Druge slične radnjice prodaju afganistanske burgere: u beskvasni kruh umotan pomfrit, korijandar, luk, jaje i jednu krišku mesnog nareska. Na drugim, naprednijim štandovima, prodaju se daal (slanutak), ashak i mantoo.

Večera je obilna i zajednička za cijelu obitelj. Svi se "izvale" na šarene "dušeke" po podu, i čekaju žene da završe pripremu hrane. Dok žene kuhaju, djeca plešu uz glazbu sa starih radio-aparata na baterije, a odrasli plješću. Jedino je svijetlo  često stara plinska lampa jer struja je u Afganistanu - rijetkost. Dođe dva do tri puta tjedno po nekoliko sati i to je to.
Glavni je sastojak svakog obroka riža, a posebno je omiljen kabuli palaw. Uz rižu se serviraju kebab ili mesne kurme (gulaši) ali i kurme i burani od povrća (gulaši i variva).

Afganistanska hrana nije jaka ili ljuta, ali se začini ipak obilno koriste.

Afganistan se osim na provincije dijeli i na južni, zapadni, istočni i sjeverni. Svaki od ova četiri dijela ima svoje specijalitete. Istok je poznat po kaymaku i qurutu. Kaymak je vrlo sličan bosanskom kajmaku, a proizvodi se i na sličan način. Razlika je u tome sto se afganistanski kajmak suši na glatkoj površini kamena nekoliko dana na suncu dok sva tekućina ne ispari. Ovakav kajmak može izdržati i nekoliko tjedana izvan hladnjaka. Qurut su kuglice sušenog jogurta od ovčjeg mlijeka. Iako je cijeli istok poznat po ovim proizvodima, najbolji su oni kupljeni na nekom od proplanaka Hindukusha. Vozili smo deset sati do jednog udaljenog sela kako bismo kupili ove dragocjenosti. Vožnja se isplatila. 🙂

Sjever je poznat po višnjama, trešnjama lubenicama i dinjama. Dinje iz Mazar e Sarifa su najpoznatije, a tako su slatke i sočne da sam skupljala sjeme kako bih ih probala posaditi od kuće.

Jug i Zapad su, osim po talibanima, poznati po proizvodnji suhog voća, ružinog ulja i vodice te po sočnim narovima.

Tipične namirnice:

• Povrće: patlidžani, rajčice, tikvice, luk, poriluk, krumpir, krastavci, mrkva, korijandar (cilantro), gandana (kineski vlasac).
• Mliječni proizvodi: kaymak, qurut, kiselo mlijeko i dogh (jogurt s metvicom).
• Meso: janjetina, govedina, ovčetina.
• Ribe: riječne ribe.
• Voće: šljive, jabuke, dinje, lubenice, višnje, trešnje, marelice, nar, grožđe, dud.
• Začini: anis (bodiyan), kumin (zeera), crni, bijeli i zeleni klinčić (hail), crvene i zelene ljute papričice (Murch-e-sabz, Murch-e-surh), cimet (dal chini), sjemenke korijandara (tokhum-e-gashnish), sjemenke kopra (tokuhum-e-shibit, đumbir (zanjafeel), curukot ili crni kim (sia dona), mak (khoshkosh), šafran (zaffaron) i naravno - sve vrste papra i sol. Svi se ovi začini koriste i u suhom i u svježem stanju kao začinsko bilje.

Specijaliteti:

• Predjela: Mantoo, Ashak
• Juhe: kofta sherwa (juha od mljevenog mesa), Sherwa-e-chainaki (juha iz čajnika)
• Kebabi: tikka kebab, kofta kebab, chapli kebab, nargis kebab, shami kebab
• Suhomesnati proizvodi: dimljeno meso kiselkastog ukusa
• Kurme: kofta kurma, gulpi kurma, pirjani špinat
• Borani: badinjan-e- borani, kadu borani, bamya borani
• Kruh: naan, naan-e-uzbeki, naan-e-roghani
• Kolači: rolice sa šlagom, suhi kolači i kolači od kukuruznog brašna, baklave s pistacijama
• Čaj: crni ili zeleni. Ostali čajevi se ne priznaju.
• Prirodni sokovi: Afganistanci su majstori pripreme ovakvih sokova. Meni najdraži su od manga, nara i mrkve. 🙂
• Suho voće: u svakoj će vam afganistanskoj kući servirati suho voće. Pod suhim voćem podrazumijevaju i orahe, bademe, dzalhozu (pinjole), pistacije, sušene marelice, jabuke, mango, datulje, dudove, grožđice...
• Riža: chalaw, gandana palaw, kabuli palaw, sabzi palaw, riža sa šafranom...

Must see - Morate vidjeti

• Plava džamija u Mazar-e-Sharifu
• Zid provincije Balkh
• Plava džamija u Heratu
• Minareti u Heratu
• Kraljev grob u Kabulu
• Kraljeva palača u Kabulu
• Jezero Quargha u Kabulu
• Bude u Bamiyanu
• Crveni grad u Bamiyanu
• Jezera Band-e-Amir u Bamiyanu
• Zmajeva Planina u Bamiyanu
• Tunel na planini Solang
• Hindukush.