Najrevolucionarnije ime u povijesti ispijanja kave u Americi je Howard Schultz ili "gospodin Starbucks", koji je filter kavu zamijenio espressom.
Povijest američke kave ili bolje rečeno ispijanja kave na američkom kontinentu, dijeli se na razdoblje prije i poslije Howarda Schultza ili "gospodina Starbucksa".
Danas šezdesetogodišnjak, Schultz je nakon fakulteta počeo raditi za tvrtku Xerox, koja se bavila proizvodnjom mašina za fotokopiranje, a kasnije za švedsku kompaniju Hummarplast, proizvođače filter mašina za kavu. U tom razdoblju su na zapadnoj obali SAD-a već postojali prvi Starbucks kafići, ali se u njima služila američka kava, vruća i crna, ali i krajnje bezukusna.
Tijekom poslovnog putovanja u Italiju, Schultz je doživio neku vrstu "prosvjetljenja", očaran talijanskom kulturom ispijanja kave, kvalitetom espressa, brojnim malim kafićima u kojima su osim kave i kapučina, nudili kroasane s marmeladom, brioše, jednostavne kekse. I koji su uvijek bili puni.
Schultz, koji je od prijatelja i obiteljskog liječnika posudio početnih 100 000 dolara, svoj prvi kafić s mašinom za espresso nazvao je "Il Giornale", prema milanskom dnevnom listu, a 1988. otkupljuje Starbucks kafiće i u potpunosti mijenja odnos Amerikanaca prema kavi.
Revolucija se dogodila kada su metalne kante s filterima za kavu zamijenjene kromiranim mašinama za espresso. Dotad se američka kava dijelila na onu s ili bez kofeina. Espresso mašina je omogućila da ona bude duža ili kraća, s vrućim mlijekom, toplom čokoladom, pjenom, ali prvenstveno je omogućila da u osnovi svega bude dobra espresso kava, mirisna, gusta, bogata okusima.
Jedino što Howard nije uspio prenijeti iz Italije je da kava bude kratka, poslužena u keramičkim šalicama te da se ispija u tri gutljaja s nogu.
Dovoljno je da provedete pola dana na američkom tlu, kako biste shvatili kako Amerikanci vole piti svoju kavu. Stojeći, bolje rečeno, hodajući s velikom kartonskom čašom u ruci.
Kava treba trajati, treba trajati dugo, treba trajati najmanje do ručka!
Duga američka filter kava, govorim o 300 ponekad i 400 ml, koju mnogi nastavljaju voljeti i piti, ne priprema se kod kuće, već se kupuje u delijima (dućanima koji su otvoreni 24/7) ili kafićima, pa se nosi na posao. Kako se europskom kavopiji ona može učiniti "tanka", prozirna i slaba, napominjem da to nije slučaj. Količina kofeina u tom "moru kave" vrlo je velika.
Mogućnosti izbora se nisu zaustavile i danas već broje desetine i desetine različitih proizvoda s espresso kavom kao temeljnim sastojkom. Osim tri veličine, postoje hladna kava, ona s različitim vrstama mlijeka (masnim ili obranim, ali i sojinim, bademovim, zobenim), sirupima (lješnjak, karamel, čokolada, vanilija), s vrhnjem, cimetom, kakaom. Latte nazivamo napitak koji sadrži puno mlijeka i malo kave, mada se danas naziv latte koristi i za mlijeko s čajem s egzotičnim začinima, chai latte, kao i zelenim japanskim, odnosno matcha latte. Moccacino je već uvriježeni naziv za kavu s čokoladom.
Ako se zadrže u kafićima, u kojima je dostupan Wi-Fi, Amerikanci će uz kavu eventualno pojesti muffin, omiljeni su oni s borovnicama ili komadićima čokolade, ili scone, teži i masniji od muffina, ili loaf cake, biskvit s maslacem pečen u duguljastom kalupu, najčešće s okusom limuna ili bundeve. Naravno, tu su i browniesi, kroasani, keksi.
Nevjerojatna je činjenica da su svi pekarski proizvodi potpuno, ali potpuno isti, u svim Starbucksevima širom Amerike. Ima ih preko 14 000.
:(Još nema komentara