Fitokemikalije

Pojam "fitokemikalije" odnosi se na aktivne tvari koje se prirodno nalaze u biljkama, a odgovorne su za organoleptička svojstva i boju. Primjerice, alicin iz češnjaka, snažan i paleći miris koji jelima daje toliko karakterističan okus zapravo je tipična fitokemikalija.

Znamo da češnjak upravo zahvaljujući ovoj tvari ima i ljekovita svojstva. Purpurno plava boja borovnice koja pripada skupini flavonoida, također je bioaktivna tvar koja primjerice ima sposobnost čišćenja urinarnog trakta kod upalnih stanja.
To su dakle bioaktivne tvari koje direktno ili indirektno imaju utjecaj na zdravlje. Te tvari međutim, nisu ni lijekovi ni hrana s posebnim svojstvima. Uključujući sve ono što se jede i pije, znanstvenici procjenjuju da ima oko 10.000 takvih bioaktivnih tvari, a mnoge među njima nisu još u potpunosti istražene.
Nadalje, danas se pouzdano zna da neke od tih tvari djeluju povoljno kod raka (curcumin), kod srčanog i moždanog udara. Neke od tih tvari izolirane su ili se nalaze u obliku ekstrakta i koriste se u izradi dodataka prehrani.

Pouzdano znamo da su i češnjak i borovnica zdravi u bilo kojem obliku, pa je znanstvenicima zanimljivo kako će se njihovi koncentrati ponašati u tijelu i da li će se blago ljekovito djelovanje pojačati ili ne. U tom smislu obavljene su stotine pokusa i objavljene tisuće stručnih radova.
Poznato je primjerice da su boje iz začina kurkume i cimeta vrlo snažni antioksidansi koji su u stanju usporiti pa i blokirati proces karcinogeneze. Odmah se postavlja pitanje što se događa kada se te dvije fitokemikalije udruže ili čak kombiniraju s drugim snažnim antioksidansima?

Fitokemikalije odnosno biljna medicina koristi se u praksi kroz stoljeća i o tome postoje zapisi, ali sve do nedavno nitko nije znao strukturu djelatnih tvari i kakve će to posljedice donijeti bolesniku. Primjerice, aspirin se u praksi koristi 110 godina, ali postoje zapisi koji govore kako je otac medicine Hipokrat propisivao ljudima koru od vrbe. On naravno nije znao da je u kori djelatna tvar salicin, a da salicilati djeluju umirujuće na bolove i upalna stanja. Danas se ta tvar sintetizira u aspirin, jedan od najraširenijih lijekova na svijetu.

Kad domaćica kolačima doda grožđice pretvara ih u zdravu hranu.

Voće i povrće nije došlo na glas slučajno kao "zdrava hrana", obavljeno je tisuće laboratorijskih pokusa koji su pokazali da njihovi ekstrakti sadrže protuupalne, antikarcinogene i druge zdravstveno zanimljive tvari (dijetalna vlakna) koje mogu značajno pomoći kod bolesnih stanja. Valja reći da su i neki od poznatih lijekova nastali tako što su "imitirani" ekstrakti biljnih pripravaka. Tako je primjerice lijek protiv raka Taxol dobiven ekstrakcijom i purifikacijom iz pacifičkog drveta Taxus brevifolia.

Mnoge od fitokemikalija klinički su ispitane i pokazale su se vrlo učinkovitima za pojedina bolesna stanja. Tako je likopen iskušan kao pomoćno sredstvo kod kardiovaskularnih bolesti i kod raka prostate te je potvrđeno da može smanjiti rizik ako se kontinuirano uzima u količini od 1 šalice tjedno koncentrata ili oko 10 mg/dnevno. Kod toga likopen mora biti otopljen u maslinovom ulju jer se tako lakše apsorbira. Slični rezultati su dobiveni s luteinom i zeaksantinom koji mogu poboljšati vid i spriječiti makularnu degeneraciju ili sivu mrenu (kataraktu).

Među 20 najjačih antioksidansa spadaju tri vrste graha i dvije vrste šljiva.

Za izdvajanje fitokemikalija iz biljne mase koriste se klasične farmaceutske metode ekstrakcije i purifikacije jer suvremene metode oštećuju strukturu ovih bioaktivnih tvari.

Od fitokemikalija analizirani su kvercetin iz jabuke, bioflavonoidi iz citrusnog voća, likopen iz rajčice, sulforafan iz brokule, kapsaicin iz ljute paprike, genistein i daidzein iz soje, hesperidin iz citrusnih plodova, miricetin iz oraha, katehin i epikatehin iz čaja, kurkumin iz kurkume, resveratrol iz crnog vina itd.
Desetine drugih fitokemikalija u fazi su ispitivanja i zasigurno među njima ima obećavajućih.

Od fitokemikalija svakako je najzanimljivija skupina antioksidansa, a to su prije svega biljne boje (žuta, crvena, narančasta i purpurno plava). Suprotno očekivanjima, najviše prirodnih antioksidansa nalazimo u začinima i sjemenkama.

Da bi se egzaktno mogao ustanoviti njihov antioksidacijski potencijal, utvrđene su i dvije analitičke metode, a najviše korištena je svakako ORAC metoda. Prema toj metodi najviše bodova sakupio je crveni grah, a zatim slijedi brusnica, pa borovnica itd. Među 20 najpotentnijih prirodnih antioksidansa nema ni crnog vina, ni rajčice, ni čaja. Naime među 20 najjačih spadaju tri vrste graha i dvije vrste šljiva.
Količina antioksidansa u crnom grožđu je relativno mala, ali kad se grožđe posuši na suncu i pretvori u grožđice, količina raznih zaštitnih čimbenika naglo poraste. Prema tome, kad domaćica kolačima doda grožđice pretvara ih u zdravu hranu, a isto vrijedi i za kruh od cjelovitog zrna s grožđicama. Fitokemikalije zasigurno nisu lijekovi i ne liječe bolesti, ali mogu pomoći kod raznih bolesnih stanja i djelovati preventivno.

Najviše prirodnih antioksidansa nalazimo u začinima i sjemenkama.