Kada sam bila djevojčurak, sestra i brat koji nisu živjeli u istom gradu u kojem brat i ja, ljeti bi mjesec dana raspusta provodili kod nas, a onda bismo onaj drugi mjesec brat i ja provodili kod njih. I tako godinama... Igrali smo se baš svega. I aviona, svatova, dućana, liječnika, opere, škole, Eurovizije, restorana. Često bismo sve četvero boravili kod tetke kod koje smo mogli baš sve... Tu mislim na igranje s njenim štiklama, urednom pospremljenim stvarima u ormarima u kojima bismo napravili kaos, „krađu“ slatkiša iz ostave dok tetak i tetka noću spavaju, jedenje ispod plahte omiljenih Pionirovih minjon kocki sa žele bombonima na vrhu, ostavljajući za sobom tragove čokolade po jastuku, plahti. Tetka bi se ujutro uredno pravila slijepa kao da se ništa nije dogodilo... Sada su sve te dogodovštine i uspomene spakirane u fini celofan kao najfinija crna čokolada, pa ju otpakiramo da se njome zasladimo svaki puta kad se nađemo skupa.
Za sve one koji će postati nečija u celofan spakirana sjećanja: Svatko od nas ima pohranjena sjećanja na djetinjstvo. Nekima su ona obojena šarenilom, nekima su ta sjećanja sivo-crna. Ako imaš nekoga kome si sestra, tetka, strina, ujna ili brat, tetak, stric ili ujak, potrudi se da sjećanja na tebe budu obojena u radost. Budi tema zapakiranih sjećanja u razgovorima natopljenim sjetom... I zato ja ove keksiće posvećujem jednom divno djevojčurku, plavokosoj Katarini, kojoj sam ja sada tetka... Željela bih jednog dana njoj postati najfinija čokolada spakirana u celofan.
Kada sam bila djevojčurak, sestra i brat koji nisu živjeli u istom gradu u kojem brat i ja, ljeti bi mjesec dana raspusta provodili kod nas, a onda bismo onaj drugi mjesec brat i ja provodili kod njih. I tako godinama... Igrali smo se baš svega. I aviona, svatova, dućana, liječnika, opere, škole, Eurovizije, restorana. Često bismo sve četvero boravili kod tetke kod koje smo mogli baš sve... Tu mislim na igranje s njenim štiklama, urednom pospremljenim stvarima u ormarima u kojima bismo napravili kaos, „krađu“ slatkiša iz ostave dok tetak i tetka noću spavaju, jedenje ispod plahte omiljenih Pionirovih minjon kocki sa žele bombonima na vrhu, ostavljajući za sobom tragove čokolade po jastuku, plahti. Tetka bi se ujutro uredno pravila slijepa kao da se ništa nije dogodilo... Sada su sve te dogodovštine i uspomene spakirane u fini celofan kao najfinija crna čokolada, pa ju otpakiramo da se njome zasladimo svaki puta kad se nađemo skupa.
Za sve one koji će postati nečija u celofan spakirana sjećanja: Svatko od nas ima pohranjena sjećanja na djetinjstvo. Nekima su ona obojena šarenilom, nekima su ta sjećanja sivo-crna. Ako imaš nekoga kome si sestra, tetka, strina, ujna ili brat, tetak, stric ili ujak, potrudi se da sjećanja na tebe budu obojena u radost. Budi tema zapakiranih sjećanja u razgovorima natopljenim sjetom... I zato ja ove keksiće posvećujem jednom divno djevojčurku, plavokosoj Katarini, kojoj sam ja sada tetka... Željela bih jednog dana njoj postati najfinija čokolada spakirana u celofan.
Sastojci
Priprema
Odmjeriti sve sastojke.
Maslac pjenasto umutiri sa šećerom u prahu.
Potom postepeno dodavati prosijano prašno.
Na kraju dodati mljevene orahe, koricu naranče i cimet te zamijesiti tijesto.
Od dobivenog tijesta praviti kuglice i redati na pleh prekriven pek papirom (praviti razmake između kuglica jer se keksi šire tijekom pečenja).
Keksiće peći 7-10 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva (ne smiju se prepeći i zato je najbolje provjeriti donji dio keksa, kada dobiju svijetlo žutu boju, gotovi su).
Keksi mogu stajati tjedana dana i što dulje stoji boji su. Važno ih je spremiti u zatvorenu kutiju.
Kako je tebi ispao recept?
2