Zašto tulumi iznenađenja nisu poželjni

Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila
se. Kada je postalo jasno da ćemo se vjenčati, odlučila sam
prestati jesti grah. Nekoliko mjeseci kasnije, na moj rodjendan, pokvario mi se auto dok sam se vraćala kući s posla. S obzirom da sam živjela na selu,
nazvala sam muža i rekla mu da ću kasniti, jer sam morala
pješačiti kuci. Idući tako, uz put sam naišla na jednu malu
krčmu iz koje se širio miris graha i ja jednostavno nisam mogla odoliti. Pošto sam imala pred sobom još dugo pješačenje, predpostavila sam da ću se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kući. Ušla sam u
krčmu i za čas posla sam ‘sredila’ tri porcije graha. Kada
sam nastavila pješačiti, potrudila sam se osloboditi
plinova. Kad sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi
i veselo je rekao: – ‘Draga, imam iznenađenje za večeru!’
Zatim mi je stavio povez preko očiju i odveo me do
stolice za stolom za večeru. Sjela sam, i baš kad je htio da
mi skine povez, zazvonio je telefon. Natjerao me je da mu
obećam da neću dirati povez dok se ne vrati, i otisao da se
javi. Grah koji sam pojela je jos uvijek radio i pritisak
je postao nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se
moj muž ne vrati, nagnula se na jednu stranu i ‘pustila’ jedan.
Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdio kao kada kamion s
đubrem, prolazeći pored pilane, pregazi tvora. Uzela sam
salvetu s krila i žustro odpuhala smrad. Zatim sam se nagla na
drugu stranu i odvalila jos tri. Smrad je bio gori od kuhanja
kupusa. Naćulivši uši na telefonski razgovor u susjednoj
sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta.
Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko
telefona označilo kraj moje slobode, učinila sam jos nekoliko
brzih kružnih pokreta salvetom da raspušem sve,
vratila salvetu na krilo i uz osjećaj zadovoljstva i
olakšanja, spustila ruke na krilo. Lice mi je sigurno odavalo
najneviniji moguć izraz kada se moj muž vratio i ispričao se
što se tako dugo zadržao.
Pitao me jesam li virila, a ja sam ga uvjerila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sjedili za stolom u glas je uzviknulo: – ‘Sretan rodjendan!’

Pala sam u nesvijest.