Anis

Listovi anisa su četverodijelni ili petodijelni, na rubovima nazubljeni, dok su viši listovi razdvojeni. Visina biljke je 30 do 60 cm. U srednju Europu raširili su ga Rimljani. Karlo Veliki propisao je njegov obavezan uzgoj u svim njemačkim vrtovima. Uzgaja se na toplom i sunčanom mjestu, na dubokim, pognojenim i propusnim vapnenastim tlima. Klije na svijetlom mjestu za 2 do 4 tjedna, preduzgoj nije potreban. Klija i raste vrlo sporo. Preporučuje se miješani uzgoj s korijanderom, što povoljno utječe na razvoj. Ovu biljku neobično vole leptiri. Ubiru se samo zreli plodovi. Punu aromu razvija tek nakon što odleži pravilno uskladišten. Anis pojačava apetit, poboljšava probavu i smiruje napetost. Koristi se za proizvodnju različitih rakija, kao začin za variva i umake, i u proizvodnji slastica. Prah ili ulje od plodova u većim količinama djeluje insekticidno.