Komorač

Potječe s područja Sredozemlja. Spominje se na papirusima drevnog Egipta. Rimljani su ga jeli kao salatu i pripremali kruh sa njegovim sjemenkama. U srednjem vijeku korišten je za rastjerivanje kukaca. Vjerovalo se da tjera vještice, pa se za Ivanjsku noć objesio iznad ulaznih vrata. Često se stavljao u ključanice kako zlo nebi ušlo u kuću. Moguće ga je uzgajati uz druge vrste povrća osim s drugim štitarkama (mrkva, peršin). Odgovara mu toplo mjesto, posebice s dugim i toplim ljetom. Traži dobro obrađeno hranjivo tlo koje ujesen treba gnojiti stajskim gnojem. Sije se izravno na gredicu. Visina biljke je 100 do 200 cm. Ne uzgajati nakon komorača ili kima! Plodovi se beru od rujna do pojave prvih mrazeva. Većina plodova dozrijeva u listopadu, tada se bere cijela biljka. Koristi se kao dodatak kruhu, nezreli plodovi dodaju se prilikom kiseljenja krastavaca, mlado lišće se upotrebljava za pripremanje umaka, za salate i jela od riba. Osušeni plodovi čuvaju se u dobro zatvorenoj posudi.