Suncokret (Helianthus annuus) je jestiva, ljekovita i ukrasna biljka. U vrtu djeluje moćno i ljepo, kao „prizemljeno sunce“ pod našim prozorom.
Toplinu koju isijava golema žuta cvjetna glava na platno je prenio nizozemski slikar Vincent van Gogh u jednoj od najveličanstvenjih slika impresionizma.
Tenoru „sa suncem u glasu“ Lucianu Pavarottiju bilo je to omiljeno cvijeće, pa je u Amsterdamu jednom prilikom “O, sole mio!” pjevao u dvorani ukrašenoj sa 3000 cvjetova suncokreta. A kad je 2007. godine umro ispunjena mu je želja da bude ispraćen u lijesu prekrivenom suncokretima.
U našim vrtovima suncokreti uobičajeni zbog iznimne ljepote i ukusnih,hranjivih sjemenki, a u ekološkom vrtlarenju zato što privlače bumbare i pčele te ptice koje se hrane insektima – vrtnim štetočinama.Rasprostranjen je kao ratarska kultura prvenstveno kao izdašna uljarica (do 50% sadržine ulja u sjemenkama), a sve više i kao zdrava hrana.
Zbog visokog udjela vitamina E i selena preporuča se svakodnevno konzumirati šaku sjemenki (50 do 100 grama) kao prevenciju kardiovaskularnih i malignih bolesti, te pomoć kod upalnih bolesti poput astme, reumatoidnog i osteoartritisa.
Sjemenke ukusna grickalica, dodaju se kruhu i žitaricama za doručak, a pržene i samljevene povrtnim, mesnim i ribljim salatama, tjestenini, pizzama ili biljnim paštetama (humus).
Ovaj simbol sunca i ljeta u narodu je još poznat pod imenom sunčani cvijet, sunce ili sunčenjak. Jednogodišnja biljka iz roda glavočika Astaraceae potječe iz Meksika i Perua odakle je početkom 16. stoljeća prenešena u Španjolsku. Postoje razne vrste i kultivari suncokreta koje se razlikuju po visini biljke, veličini cvjetne glave, po veličini i boji sjemenki te po sadržaju ulja u sjemenkama, a osim jednogodišnjeg postoji i višegodišnji suncokret koji nije postao popularan jer treba mnoge izboje pa zahtijeva da ga se svake godine presađuje.
Obični domaći suncokret Heliantus annuus naraste 2-3 metra, stabiljka mu je uspravna, hrapava, kao i veliki srcoliki listovi. Cvijet mu je žute, narančaste ili crvenkasto smeđe boje s tamnom – crnom ili sivozelenom bojom u sredini. Može biti jednostavan ili dvostruki – puni cvijet. Cvate od početka srpnja pa sve do listopada, ovisno o podneblju u kojem raste. Cvijet se koristi i kao rezana biljka. Vrlo često se koristi prilikom aranžiranja cvijeća. Cvjetovi mogu doseći i više od 40 cm u promjeru, sa 100 do 8000 sjemenki. Sam raspored sjemenki na glavi suncokreta je savršeno smještanje najvećeg mogućeg broja sjemenki na ograničenoj površini u spiralama, a opisan je i Vogelovim matematičkim modelom.
Osim jednogodišnjih suncokreta postoji i suncokret koji pripada grupi višegodišnih biljaka, ali nije udomaćen jer tjera brojne izboje pa ga svake godine treba iznova presađivati. Najzanimljiviji iz ove skupine je Helianthus salicifolius koji ima usko lišće poput vrbe, a može se koristiti i kao soliterna biljka uz vodu.
Pučka je zabluda da se suncokret tijekom dana okreće za suncem. To je točno samo u fazi pupanja kod sasvim mlade biljke, a odasli, otvoreni cvjetovi cijeloga su dana okrenuti stalno na jednu stranu, uglavnom prema istoku.
zahtijeva duboko obrađenu plodnu zemlju. Razmnožava se sjemenom koje ćete zasijati na otvoreno početkom travnja u toplijem priobalju, a u unutrašnjosti koncem travnja ili u svibnju, po tri sjemenke u kućice. Za visoke oblike razmak kućica je 50×60 cm, a za patuljaste 30×30 cm. Pošto biljčice niknu, iščupajte dvije slabije, a onu snažniju ostavite da dalje raste.
U početku rasta potrebno je dosta vlage, a ako ga još i prihranite razvit će ljepše cvjetove. Suncokret će najljepše izgledati kao pozadina ostalim, od njega nižim biljakama na gredici. Možete ga zasaditi uz ograde i zidove, ali ne preblizu, jer bi se zbog vjetra mogli oštetiti listovi i cvjetovi biljke. Kao biljku brzog rasta i velike zelene mase preporuča se posaditi ga uz vlažne zidove – crpsti će vlagu iz njih. Biljci koja se dobro razvija nije potreban poseban potporanj bez obzira na visinu.
Hibridne ukrasne vrste suncokreta koje kupujmo u trgovinama i na tržnicama su uglavnom one niske, narastu 40 do 60 cm. Imaju jaku cvjetnu stabljiku i srcoliko zeleno lišće. Vrste nižeg rasta su obično i razgranatije i s više cvijeta od viših vrsta. Treba im sunčano mjesto, često zalijevanje vodom i prihranjivanje jednom tjedno. Odrezan cvijet suncokreta ne može se dugo održati u vazi – latice već sutradan povenu.
Nakon vegetacije, najesen, biljku odsjecite od korijena i zapalite. Pepeo je bogat kalijem i dobrodošlo gnojivo u vrtu.
Kad suncokret počne zriti, postane metom brojnih ptica. Ako želite sjemenke za vlastitu upotrebu, odsjecite cvijet pa ga držite na sunčanom mjestu pokrivenom nekim mrežastim pokrovom kako bi bio nedostupan pticama. Kad sjeme sazori i postane posve crno odnosno sivozeleno, povadite sjemenke. Čiste se tako da se otvori i ukloni tvrda opna, a jede se jezgra. Čuvati se tijekom zime mogu neočišćene na suhom mjestu , pa se uzmu, očiste i koriste po potrebi. No, možete ih i odmah očistiti i prepržiti u većoj količini, pa ih držati u staklenkama.
Za 1. maj International Sunflower Guerrilla Gardening Day zasadim suncokret i u vrtu i u okozgradnom gerilla cvjetnjaku.?
„Keep your face to the sunshine and you cannot see the shadow. It's what sunflowers do“(Helen Keller)
:(Još nema komentara