Uh, ne znam gdje da pocnem... ? Ove divotice sam radila u subotu navecer, posto sam u petak nabavila mak (konacno!). Lijepo sam se sama zatvorila u kuhinju i u miru uzivala u spremanju ovih kolaca. Mir je trajao dok prva tura nije bila u pecnici, onda je pocelo otvarizanje vrata i "kradja" jedne po jedne onako vruce. Dragi mi je pomlatio pola prije nego sto su bile uvaljane u secer u prahu ? Toliko su mirisale da sam ja mislim cijelom spratu zgrade otvorila apetit! Ispalo mi ih je puno (sva sreca) i zaista su nesto pedivno. Pocevsi od samog mirisa, preko nadjeva do tijesta koje se topi u ustima - cisto savrsenstvo! Zadnjih dana je bilo ruzno i tmurno vrijeme, nisam se ni potrudila da ih slikam jer nisam htjela pokvariti tu savrsenu sliku o njima u mojoj glavi ? Danas se konacno razvedrilo i ja sam nasla malo vremena da ih u miru poslikam, onako kako zasluzuju. Za ovaj dio sam morala sakriti nekoliko u posebnu posudu, na posebno mjesto, jer toliko mirisu da ih je lako naci ? Ovo su najljepse prhki kolacici (pored breskvica ? ) koje sam dosad probala. Zahvaljujem teta Miliczi, ljubim Bojanu i grlim citavvv svijet kad stavim jednu ovu taskicu u usta ?
Moje su dosta manje od Bojaninih, svaka stane u zalogaj, bogme sam ih i "taskala" dva debela sata, ali nije mi zao, uzivala sam u svakoj minuti!
Bojci, teta Milicze, taskice ❤️❤️❤️
:(Još nema komentara